G R O B

“Nemojte! Nemojte, molim vas!”, drao sam se iz petnih žila dok je grumenje zemlje padalo po meni. Osjećao sam kako mi ponestaje vazduha i kako se moj glas sve teže probija. Čuo sam tupe udarce lopata.

“Ovo je moj zadnji trenutak”, prođe mi kroz glavu.

Kao da vidim kako su se svi skupili oko mog groba: Najbolji prijatelji iz djetinjstva, rođaci rasuti širom svijeta, oni kojima sam dobro činio, i oni kojima sam se zamjerio. Svi su smrtno ozbiljni i dostojantstveni. Žale me.

Kako sahrana izgleda smiješno iz perspektive pokojnika! Samo što ja još nijesam umro. Ali, evo, hoću. I to zahvaljujući baš ovima što su se okupili oko mog groba, umrijeću užasnom smrću.

Skapaću u ovoj rupetini od gladi. Crvi će jesti ostatke mog mozga, prije nego što izgubim svijest. Pomisao na to me još više uspaniči. Počeo sam histerično da vrištim i da udaram rukama i nogama zemlju oko sebe. Ali nade je bilo sve manje. Zemlja je neumoljivo pritiskala moje tijelo. Nijesam mogao da se pomjerim ni za milimetar. Htio sam da vrištim, ali samo što otvorih usta vlažna zemlja prodrije do dušnika. Zakašljah se.

“Gotovo je. Ovo je kraj!”, pomislih.

Izvana su dopirali zvuci kišnih kapi. Polako sam dolazio sebi. Bio sam sav u znoju i odlučih da se istuširam.

Dok je topli mlaz vode skidao znoj sa mog tijela, razmišljao sam o svom životu.

Obrijao sam se i obukao novo odijelo. Bio sam riješen da se suočim sa svim svojim strahovima. I da ih pobijedim, jer sam sada znao: Živjeti u strahu i u grobu – isto je!

Prestala je kiša.

Kroz tmurno nebo, stidljivo su se probijali sunčevi zraci.

Ja sam hrabro zakoračio na ulicu.

 

 

D U K A T I

– Samo treba da budeš na mojoj strani, nije to nikakva izdaja. Sitnica jedna, a možeš da riješiš sve. Ne budi naivan. Kakva solidarnost!? Svak se bori za sebe i svak je najpreči sebi. Pa budi i ti sebi najpreči – ubjeđivao ga je umilnim i smirenim glasom vladarev izaslanik.

– Svijet se sine – nastavi izaslanik još umilnijim i smirenijim glasom – dijeli odvajkada na pametne i na one koji nikad pamet ne steknu. A svakom se u životu pruži bar po jedna prilika da dođe do pameti.Takve su prilike rijetke, ali ih bude. Evo, tebe je Bog pogledao, pa sam danas ja ovdje sa tobom. Da te uputim. Ja sam trideset godina stariji od tebe, pa mi godine i iskustvo dozvoljavaju da dajem savjete. A to radim samo sa odabranim. Sa onim za koje procijenim da su sposobni da budu veliki. Ti, vidim, jesi pa te lijepo savjetujem pređi u naš tabor. Neće ti biti gore nego nama. Dobitak je veliki, a žrtva mala. Šta ti znači taj čovjek? Nije ti ni brat, ni rođak. Samo prijatelj, a prijatelja što se više penješ koliko hoćeš. Svi ti se klanjaju i svi žele biti tvoji prijatelji. To je ono što razlikuje nas mudre od ostalih. Nego da ne dužim. Mudar si čovjek, sve si shvatio. Evo, ovo ti je dar, mali znak pažnje.

Izaslanik po stolu prosu dukate. Njihov sjaj zabljesnu cijelu sobu.

– Vjeruj, i tada sam sam osjetio prisustvo đavola među nama. Ali bilo je kasno. Sjedio sam kao hipnotisan, bez mogućnosti da se oduprem dukatima i slatkim riječima. Izdao sam prijatelja. Postao bogat, ugledan, moćan, ali ne i mudar, kako bi rekao izaslanik. Svaku noć od tada sanjao sam te dukate. Njihov odsjaj kada su prosuti po stolu dolazio mi je stalno u san i njihova užarena svjetlost bi mi palila oči. Svakog jutra bih se budio sa nesnosnim bolom u očima. I sa još većim u duši.

Jednog dana odjahao sam u pustinju. Izvadio dukat iz džepa i okrenuo ga prema suncu. Svjetlost se odbi od dukata i sprži mi vid.

Od tada sam slijep. Ali srećan.

Ne sanjam više dukate.

DANILO LOMPAR, Tri pjesme

Danilo Lompar, rođen 2. januara 1978. godine na Cetinju. Objavio je 22 knjige poezije.…
jul 29, 2022

Uroš Zupan, LAGANA PLOVIDBA

Uroš Zupan rođen je 25. 8. 1963. u Trbovljama, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. U…
feb 04, 2022
Go to top