GROTESKNI MEMORANDUM O NAŠIM NARAVIMA

(Kemal Musić: „Nešto nalik punom mjesecu“, RVP, Bijelo Polje, 2014)

Za ovogodišnje Ratkovićeve večeri poezije pojavio se, pored ostalih knjiga, i prozni naslov „Nešto nalik punom mjesecu“ Kemala Musića, pisca i novinara iz Bijelog Polja. Kako su Ratkovićeve večeri odnedavno postale i javna ustanova i izdavačka kuća, to se pokazalo dobrom prilikom i za afirmaciju crnogorskog književnog stvaralaštva, ili, pak, onog koje se tematski i problemski odnosi na ovdašnji književni život. Potvrda tome su, na primjer, i studija profesora Dobrivoja Stanojevića o prozi Miodraga Bulatovića, te prikazi i eseji Petra Arbutine o bjelopoljskim piscima (Sijariću, Bulatoviću, Burdžoviću, Zejaku, Dizdareviću i drugim), izašli nedavno iz štampe.

S druge strane, mora se priznati da i ono što se u međuvremenu objavi u Crnoj Gori nema neku sistematičniju prezentaciju, bilo zbog nehata književne kritike, bilo samog izdavača, ili čitalačke umrtvljenosti i nezainteresovanosti.

Nije isključeno da takvu sudbinu neće doživjeti i najnoviji roman Kemala Musića. I to uprkos činjenici da su svi razlozi tu da se pročita i tako smjesti u tekuću književnu praksu, i na taj način učini je potencijalno dinamičinijom, vrijednijom i izazovnijom.

Šta je to što ovaj roman čini interesantnim i što ga preporučuje kao štivo koje će za određeni stepen osvježiti ovdašnju književnu produkciju?

To je, prije svega, simboličko-fikcionalno-alegorijski postupak kroz koji je autor progovorio o današnjem vremenu, o nama sad i ovdje, ali o nama i kroz ironični vizir istoriografskog. Naime, kroz iskošenu priču u prvom licu, glavni junak, inače pasionirani sakupljač posmrtnih plakata, preseljava se kroz fantazmagoričnu inscenaciju na onaj svijet, i iz ugla mrtvih i njihovih nanovo aktuelizovanih iskustava u prethodnom životu sagledava ovozemaljske relacije – našu dnevnu društveno-političku traku u široko asocijativnom i vremenskom i prostornom luku.

Iako takav i sličan preslik mnogih istorijskih zabluda i istina, čovjekove trošnosti i njegove, u isti mah, vratolomne zemaljske avanture, u književnoj praksi i nije posve nov, ali ono što je novo i svježe, bar u koordinatama ovdašnje literarne produkcije, jeste Musićeva poetika, način na koji komponuje problemske temate – mitologiju, nepotizam, isključivost, filistarsku nacional-demagogiju, uvijene religijsko-etno-identiteske paradigme, potrošačko megalomanstvo, vlastodržačku teoriju opstajanja i sl. A sve to kroz ironijsko-groteskne pasaže i veoma efektnu leksičku ekvilibristiku. Musićevu priču posebno čini dinamičnom lagano a, u isti mah, veoma efikasno smjenjivanje jezičkih standardnih normativa i njegovih kolokvijalnih finesa, od urbanog žargona današnjice, preko tehno-virtuelnog, do pojmovnika iz viševjekovne riznice kultura i naroda sa ovih prostora. Prof. dr Stanojević reći će za Musićev roman da je to knjiga o „svima nama razapetim na stalnoj varljivoj tromeđi“.

Čini se da je autor, dok je ispisivao stranice o trajanju i nestajanju, posebno imao u vidu upravo tu varljivu „identitetsku“ tromeđu, uz istovremeno zalaženje u veoma ćudljivi istorijski palimpsest, kroz čiju hroniku je utkao i porijeklo i razvojni luk samih Musića. Taj dio priče doima se kao otklon od relativističkog poimanja svijeta, kojim je roman inače prožet. Mada, fikcionalnost, kao jedan od sve efikasnijih poetskih pristupa u savremenoj literaturi, često postiže nadmoćniji efekat u iskazivanju istina, tj. mogućeg, nego tzv. realistički koncept. U svakom slučaju, kontekst dokumenta (o rodoslovu Musića) kojeg nam je ponudio autor, usložnjava događajnost romana, čineći ga time i izazovnijim za čitanje.

Koliko god se Musićeva priča lagano i spontano sabirala u igrive slike i situacije, u groteskno-humorne odjeljke onostranog, zagrobnog svijeta, pomjerajući pritom granice stvarnog i fiktivnog, ona nam otvara nove mogućnosti doživljavanja i čitanja života i čovjekove prirode koja se, nažalost, od svog postanja do danas, gotovo u ničem nije promijenila. Ona, zapravo, samo produžava iluziju istorijskih fakata, grešaka, zaborava...

Kemal Musić se, uistinu duhovito, poigrao na račun krutih tumačenja bespogovorne opozitnosti fenomena života i smrti, dajući nam do znanja da su najvarljivije upravo one istine koje smo oivičili nedodirljivošću. Otuda bi knjigu „Nešto nalik punom mjesecu“, kao svojesvrsni groteskno-satirični memorandum o našim naravima, svakako, valjalo pročitati.

DANILO LOMPAR, Tri pjesme

Danilo Lompar, rođen 2. januara 1978. godine na Cetinju. Objavio je 22 knjige poezije.…
jul 29, 2022

Uroš Zupan, LAGANA PLOVIDBA

Uroš Zupan rođen je 25. 8. 1963. u Trbovljama, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. U…
feb 04, 2022
Go to top