ARHIVA ANTIBARBARUS

Enesa Mahmić, rođena 04. 03.1989, dobitnica je treće nagrade “Mak Dizdar 2009. i 2015.“ i druge nagrade festivala „Poezija mladih Vrbas 2015“.Poezija joj je prevođena na slovenački, talijanski i španski jezik. Uvrštena je u antologiju ženskog pisma „Grito de mujeres“ (Dominkanska Republika), u zbornike „Rukopisi 36“ (Srbija), „Perom za mir“ (Hrvatska), „Festival Internazionale – Le voci della Poesia“ (Italija), Lacuna (Danska), „Metamorfoza“ (Bosna i Hercegovina). Učestvovala je na književno-umjetničkim festivalima: “WR& GI” – politika, identiteti, žensko pismo, drama (Malta 2013),  BeFem- feministička poezija (Srbija 2013),  “We all made story”- kreativno pisanje i retoričke vještine (Latvija 2014),  “More na dlanu” (Hrvatska 2014), Šumski pjesnici (Hrvatska 2015)

Objavila je zbirku putopisne poezije Faustova kći (SKC Kragujevac, 2015) .
U pripremi je i zbirka poezije: Na mjestu koje izaziva uzdah (Dobra knjiga, Sarajevo).Studira Biopsihologiju u Kopru (Slovenija), putuje autostopom i piše o ljudima koje susretne.

BAZARA U MARDINU

Na licima starih bazardžija vide se kamena sela

U dlanovima im upisane priče o težačkom životu

O ljetnim večerima na koje se svodi čitav dan

Gdje umorna glava pada u san čim tijelo dodirne krevet

Čak i u snu uši čuju topot motike

I glas gazde koji naređuje novu turu na mazgi

Gazde imaju svoje knjigovodstvo

Bijele i crne liste

Lažna obećanja, kazne...

Oni čekaju namet

Čak i kad gliste i puževi sve pojedu

Čak i kad kiša zaboravi na selo

I sunce sprži zemlju

Potpuno

Pa se čini kao prašnjava beživotna galaksija

Čak i u snu usne šapuću molitvu:

Allahu Milostivi, spusti na ovu našu zemlju kišu milosti

A ne kišu patnje i razaranja, iskušenja, rušenja i potopa!

Na humusno zemljište i na krševite stijene,

U utrobe dolina i korjeništa drveća,

Spusti nam kišu iz Tvojih oblaka.

Bože, podari nam kišu prijatnu, ugodnu, rodnu, obilnu, natapajuću,

Koja će ovu zemlju napojiti i od koje će zemlja trajno plodove davati!

Podari nam uspješnu ljetinu, i stoka neka nam daje mlijeko,

I spusti nam, Bože, Tvoje neizmjerne blagodati!

Allahu milostivi, kišom nas obilnom obaspi

I ne daj da budemo od onih koji gube nadu.

CÎGERXWÎN

Mladi pjesnik leži na obali Crnog mora

Sanja da ubija troglavu zmiju

Vjetar je duvao i podizao more u vazduh

Odrubio sam glave čudovištu

I nisam žalio

Narod je konačno oslobođen

Ali, to nije bilo more

Nego zastava s naborima.

Ispod zastave bili su leševi

Krv kurdskih radnika

Prolivena u borbi protiv buržoazije

Daljine nagrizaju prošlost

Mi smo potopljenici na pučini

Čekamo da nas odvedu preko obzora

Granice, mitinzi, smrti...

Arbane lupa kao ushićeno srce pri pomisli na revoluciju.

Izmiješani mirisi mladosti i vonj starica

Khwahafeez, Khwahafeez...

RAZGLEDNICA IZ TRAZBONA

Na divanu sjedi žena

Sa oblinama hindu boginje

Pred njom kleče dva muškarca

(Iz ciklusa “Kurdistan”)