U izdanju Javne ustanove Ratkovićeve večeri poezije, uskoro će izaći iz štampe knjiga poezije „Sapfini magijski harfovi“ Safije Vehabović, koja je prošle godine na konkursu Ratkovićevih večeri poezije (za pjesnike do 27 godina) osvojila prvu nagradu.

Safija Vehabović rođena je 14. 12. 1990. godine u Zenici, gdje završava Srednju muzičku školu i Filozofski fakultet na odsjeku za bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost.

Dobitnica je druge nagrade Mak Dizdar za prvi neobjavljeni rukopis poezije na manifestaciji Slovo Gorčina – Stolac 2013. U julu 2015. godine osvaja prvu nagradu na manifestaciji Ratkovićve večeri poezije – Bijelo Polje.

Poezija joj je objavljivana u zajedničkim zbirkama poezije: Izvan dometa (BiH), Musa Ćazim Ćatić (BiH), Perom za mir (Hrvatska), Garavi sokak (Srbija), u časopisima: Striptizium (BiH), Kulturters (BiH) , Lacuna (Danska), te Zmijskom jeziku (BiH).

Članica je nekoliko poetskih grupa i učesnica raznih manifestacija, kao što su: Grah za Iliju Ladina, Zagrebačke večeri poezije, More na dlanu, Književnost susreta, Snježna kraljica, Zeničko proljeće, idr.

 

MLAKONJA EDIP

Juan Martinez je iskopao svoje oči, nakon što je ugledao suprugu

kako opći sa velikim mužijakom.

Optofobija, strah od otvaranja očiju, kaže psihijatrica.

Ali dušo, čovjek po prirodi nije monogamičan,

bar ti bio trebao bit slobodna duha,

zijevala su usta prethodno napunjena plodnom tekućinom.

Uzalud je Martinez pokušavao vratit beonjače u očne duplje,

rastezale su se poput želea.

Tada je shvatio.

Elisa je bila njegova smrt.

Prigrlio je, kao najdražu halucinaciju

i bacio na krevet.

Juan prisjeti se, u antičkoj književnosti,

Edipu je pripalo mjesto najvećeg mlakonje.

 

IZLAZ

Ja se tušim na betonu.

Trebam samo Sapfine sandale

i jedno dobro pokajanje.

U desnoj ruci mi je zmija,

mojom voljom može postati

štap-vodič ka

Obećanoj Zemlji.

 

BERZAH

Dva fetusa leže

na samrtnoj postelji.

Prekriveni kaftanom

svjesni su skorog otkrivanja.

Zakonska kopilad

odlučuje se za trideset i četvrti bobak

na tespihu;

molitvu za kosmičke blizance.

 

HASANAGINICA U NOVOM

Hasanaginicu je zastidio njen stidni organ;

Imala je mjesečnicu.

I dok se Hasanaga izležavao

daleko od bojnog polja

sa agovskom glavoboljom,

ona je kući dojila i krvarila.

Oduzmi joj pravo na

Ime,

Dijete,

dvore

i sebe!

Za ženu prerezanog jezika

otpor je riječ stranog porijekla;

idealnija je ipak

mrtva.

 

NA PREDSTAVI

Bilo je priče o nekim identitetima.

Kristalizacijo, u ovakvim prilikama prizivam te.

Teatar i bića;

Vole, mrze, ubijaju i umiru.

Zovu se Hamletom, Antigonom, Edipom i Medejom.

Prometeje, okuj ih,

varalice su to, lažnih imena.

U publici su

Seje, Tomislavi, Maje i Samre.

Scena silovanja:

oni sjede i grickaju kikiriki;

Scena umiranja:

oni pijuckaju vino skriveno ispod sjedišta.

Nakon posljednjeg čina

čestitaju jedni drugima

i uspješno repriziraju predstavu

na platnu stvarnosti.

 

BUĐENJE

Voljela bih da napišem

neki sunčan stih,

da nacrtam jednu

plavičastu Nadu na platnu

ovog preživljavanja, zalud,

naše Sunce se odavno

budi na Zapadu,

teško je napisati neki

Istočni stih.

Puno je slijepih očiju ispred malih ekrana,

puno ušiju oboljelih od svakojakog teksta,

i puno ruku koje kuckaju pivama subotom uvečer

u objektu zapušenom od razarajućeg oružja.

Osakatiti nevinog,

ubiti čast i pravdu,

vječna je njihova želja.

Svakim novim rađanjem Sunca

bliže su toj Ideji.

Nama treba Revolucionar,

Nama teba Diktator,

Nama treba Spasilac.

Ja čekam Isu sa krilima,

jer svi drugi mrtviji su

od Krilatog.

 

PRISUSTVO

Moj prozor gleda u brdo koje je nalik na

Venerin brijeg.

Zapljuskjuju ga vodopadi tvojih jagodica.

Ispod njega je zatvor.

Ima tu simbolike.

Nebeska karavana prenosi me u sigurnu utvrdu

i jedino se plašim naslova tvog dnevnika

Strah.

U očima ti se nasmija pogled.

Odgovaram prisustvom.

 

Uroš Zupan, LAGANA PLOVIDBA

Uroš Zupan rođen je 25. 8. 1963. u Trbovljama, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. U…
feb 04, 2022
Go to top