ARHIVA ANTIBARBARUS
Rebeka Čilović, poezija
- Detalji
- Pogodaka: 7448
Rođena 8. 7. 1988. godine u Beranama. Objavila zbirku kratkih priča "Sloboda u slovu" i zbirku pjesama "Zvonke smjelosti". Učesnik je mnogobrojnih manifestacija i dobitnik više nagrada i priznanja, od koji su najvažnije nagrada “ Pjesnici sa Lima o Limu”, Zlatne plakete iz Kine sa međunarodnog konkursa za mlade. Kroz projekat “Crna Gora jedna kulturna adresa” uvrštena je u deset najboljih mladih pjesnika. Zastupljena je u brojnim časopisima i zbornicima u Crnoj Gori i šire. Diplomirani je pravnik, i član Amaterskog pozorišta u Beranama.
BOGU
Kako izgleda kada se ne dočeka proljeće a tjeraju te da bereš maslačak u ledu
gori snijeg jorgovan zaudara na čađ sve kao selo pustoš i kao nijemo
nismo ti ostavili oči da sječeš olovo
niti ruke da daviš srne
i čizme da gaziš svilu
dajem ti Boga malog zamišljenog
ne kači se na ćošak stola ne bi li stonjak skliznuo i sol prosuo
Boga ti daju slijepi da te poput štapa sačeka
da ti ruke pridrži i da ti nur podari
kada zaboraviš da ti iz utrobe jad progovara
eto ti moga Boga
OPOMENA
Puste si mi ruke polomio
Oči si mi odveo do groblja sa zelenim slovima
Kupola se na brdu zatresla
Meleci su uslišili dovu
Izgorele su mi usne ali sam ti ipak poljubila kosti
Mili tvoja sjena
Puzi po mojim prstima
Izjeda mi kapke i žali
Mirišem na travu koja postaje sijeno
Na tren osjećam kako su ti se zajapurile slepočnice
Kada si mrtav iz savjesti progovorio
Teška snaga paprati cvili po tvojim cipelama
Po kojima su rasute vlasi mojih nesuđeni pletenica
Za nas jauk
A za njih grijeh veći od Boga
Umorila se snaga vraćanja
Zaborav je smjernica kojom idu oni koji su čemerom posuli put milosrđa
Uzaludna je snaga ludovanja
Uzavrela vena gorčinom sabah doziva
I tvoj me mezar mami
Sabor pojim
Za sebe tražim parče crnice
Neka mi oči posive tek kada njih ne bude među mrtvima više
PJESMA
Lice ti izdaju sluti
Za svaku laž po jedan dan
Poplavi oko dublje i u njemu vidim njen lik
Bezuspješno se namještam da uhvatim u pogledu svoj lik
Uzalud baš ne ličim
Kuvaš sebi kafu i mrmljaš
Nee pa ti pjevušis
Psst
Zabranjeno je sa nesrećnima pjesmom se opraštati
SA ONE STRANE SVIJESTI
Bola sam lik reptila
Smušena strahom očajnika
Pustila sam glas i jecala
Bola sam lik reptila
Njegove oči su me proždrle
Otrov još ne postoji
Plašim se jezika sa fotografije
Ima moć nad svim čulima
Polako me napuštaju misli
Bojim se
Tako mi čovjekomrzca sa slike
On gmiže po vlasima
I već je u mojoj glavi
Bespomoćne su moje ruke
I puna sam otrova
Nad zjenicama se podigla mrena
Vid mi je izoštren
Ali to nije moja boja
Noge su mi teške
I ne usuđujem se da ih spustim na pod
Gdje zvijer još uvijek hladna kao noć drijema
Ona drijema ja se davim
Mi smo sada opaki znanci
A samo sam htjela da ubodem lik reptila