Nedavno je iz štampe izašla knjiga poezije „Dok crtah mapu svojih putovanja“ autora Đorđa Šćepovića. Kvalitet Šćepovićeve poezije prepoznat je kroz prethodne knjige, a najnovijom poezijom je Šćepović napravio korak dalje na svom pjesničkom putu.

Đorđe Šćepović je rođen 6. aprila 1983. godine u Titogradu. Objavio je knjige poezije: Provincije spasa (2004), Molitva za Judu (2004), Par riječi o strahu (2005), Apostol iz bloka A (2006), Triput reci metropola i nahrani ptice slovima (2009) i knjigu Dok crtah mapu svojih putovanja (2016). Zastupljen je u više zbornika i antologija. Prevođen je na engleski, njemački i slovenački jezik. Jedan je od osnivača i urednika časopisa Script. Živi u Podgorici.


ČITALAC DRUGI

I onda kada budem najomraženiji

na ovome svijetu

i kada moje knjige pretvore se u prah

i kada moje ruke budu nemoćne

za pokrete

i dalje će me čitati moja majka

 

Kasirka u prodavnici

će stariti u uvjerenju da sam

bolji i od Vitmena

tako joj je rekla moja majka

dok je kupovala hljeb

i nema razloga za sumnju

 

I onda kada moje knjige proguta

slučajna vatra u podrumu biblioteke

i dalje će me čitati moja draga majka

iako nikada nije naučila pismo

 

JEZIČANJE

U jeziku smo, i ja i ti,

u njemu rođeni, u njemu pohranjeni

moj jezik je hrapav, izbrazdan i ružan

tvoj jezik je gladak, sačuvan i pitom

 

Moj jezik je galamdžija, bogohulnik, nitkov

tvoj jezik je uljudan, odveć fin i drag

 

Oko mojeg jezika se koplja lome

bojevi biju

i padaju glave

oko tvog jezika niko ništa ne lomi

ni koplja ni glave

tvoj jezik nije uzrok tome

 

Moj jezik je kušao sladoled i grožđe

najstarija vina,

Paundova slova

 

vukao se pločnicima

crtao fasade

 

Moj jezik je u jezicima drugim,

ušuškan i svečan,

određen da bude i kad mene nema

 

Tvoj jezik je osuđen na vječnu tišinu

i prije negoli isplaziš ga stidno

 

TUMAČI SNOVA

Aleksandru Radomanu

Oni ce objasniti naš Tekst

i Nas će objasniti, onako usput,

našim demonima nadjenuće ime

našim utvarama nadimak od milja

a kako li će Patnju našu zvati

koje li će ime Strahu dati

i beskraju našem

 

Ušetaće među naša slova

odvažno i lako, dugim koracima

slovoslagače će proizvesti u Apostole Olova

a onda nam satima govoriti

o nama samima

 

Oni će objasniti pakao,

i što je to tama,

u jednom će kriku naći kosmos čitav

i saopštiti ga onom koji sluša

i koji će čuti

izvještaj o Nama

Tumači Vatre,Vatrom netaknuti

 

Ući će u naše knjige, u carstvo osame,

narušiće mir divnog utočišta

Tumači snova, objasnite me,

 

Dok iz jednog Ništa tvorim drugo Ništa!

 

AKO SE VRATIŠ U NAŠE PROŠLOSTI

Ako se vratiš u naše prošlosti

u predvorja nas ovakvih

naći ćeš nas bezmalo iste

na istim mukama u istim molitvama

 

Ako se vratiš u naše prošlosti

naći ćeš nas na istom mjestu

u istom uglu sakrivene

od istih zidova zatočene

 

Ako se vratiš u naše prošlosti

naći ćeš nas nepomične

u istim posteljama uspavane

od istih strahova progonjene

 

Ako se vratiš iz naše prošlosti

čekaćemo te

mi ovakvi

u drugim sobama u drugim gradovima

i sa grehovima mnogo većim

 

ČETVRTA PJESMA O DAVIDU

Moj mrtvi brate,

koliko već dugo hraniš

gladna usta podzemlja

 

Ne pamtim,

moje sjećanje ne seže toliko daleko

zaboravio sam i put do kamenog zamka

u kom stoluješ

 

Tvoj cvijetni vrt

orezuju ljudi u crnim uniformama

katkad te pozdravim u dnevnim novinama

smrt smrt smrt

tvoja je gospa

tvoja su djeca korovi i trave

 

ČITALAC

Čitalac sam u sjećanju

jos odavno, od časa kada su police osvojile zid

moje oči uzmiču pred slovima

pred bijesnom, podivljalom huntom davnih rukopisa

 

Mrtav je i onaj koji čita i

onaj koji piše

jednako mrtvi u zaboravljenim pasusima

 

objavljujem rat jos nenapisanom tekstu

I mada sam, ne uzmičem ni pedalj

pred zlotvorom koji ce platiti

za sve moje snove

 

ISHODIŠTE

U noćima kad tijelo

otkazuje

i glava na grudi pada

pozivao sam u pomoć

mrtve spisatelje

na drugoj strani bezbrižne i

ušuškane

 

glasom hrapavim i slabim

jedva čujnim

u časima kad vlastita sjećanja

bivaju ishodištem mraka

njih, onako mrtve i još spisatelje

u pomoć sam znao pozivati

da na prag mi dođu

na vrata pokucaju

strahove moje sa sobom odnesu

tamo, gdje su temelj ozidali

tamo, gdje su kuću okućili

 

KAD SAM OSVAJAO SVOJE SLOBODE

Kad sam osvajao svoje

slobode

tvoje sam uzimao

iz tvojih pluća vazduh krao

da bih mogao disati

 

Ubijao sam tvoje ptice

zarad mojih nezasitih

pasa

 

Sada te takvu obogaljenu

prinosim njemu

kao žrtvu

 

KERUAK

Nikada nijesam čitao Keruaka

a i zašto bih

a i kako bih

kad Keruaka

nemaju u gradskoj knjižnici

nikada nijesam čitao Keruaka

umjesto Keruakovih trabunjanja

za popodnevnu zanimaciju uvijek bih

birao plodno međunožje žene

ili makar poprsje

sabranog Keruaka za samo jednu dojku

trampio bih, kad bih imao Keruaka

ali nikada nijesam kupio Keruaka

a i zašto bih

a i kako bih

kad Keruaka nemaju

u salonima knjiga

keruak nije u kiosk- izdanjima

keruak je u Alanovom Kriku

u Alanovim gladnim čeljustima

 

LOBANJA

Niti jedna ptica

Ne zna pjevati

Kao što to zna lobanja

Obična, neugledna lobanja

Davno zakopana

 

Lobanja, u draču zarasla

U kuću uzidana lobanja

 

niti jedna ptica ne umije

najaviti jutro

kao što to čini lobanja

u travu zarasla

sa kamenom srasla lobanja

 

napuštena, davno pokopana

raspjevana lobanja

 

PODVIŽNIK

Svinja će stradati, svakako,

danas il sjutra, manje je važno,

njen vrat će pod nož prekaljenih koljača,

ushićenih pred krvavi pir

 

sada valja nahraniti svinju,

zabaviti je, razveseliti,

počastiti pomijama, naročito

pripremljenim svinji u čast

 

i osuđenik koji čeka dželata,

bira svoj posljednji obrok,

tako i svinja raduje se gozbi

a uskoro i sama gozbom biće

 

Svinja, i svinjina glava,

na čelu trpeze biće tog dana

Svinja koja strada zarad nas

 

Prepodobna, jurodiva Svinja!

 

KUĆA

U kući od hrasta

stanuješ

ti, stanar hrastove kuće

godinama već

nikog ne pohodiš

niko te ne pohodi

 

Tvoja kuća od hrasta

za dan sagrađena

bez temelja, bez tavana

u dvorište ne izlaziš

tvoj pogled ka nebu

pogled je ka zemlji

 

Zemlja nad tobom

zemlja pod tobom

prozori ti zakovani, i vrata ti zakovana

a ipak, ta kuća od hrasta tvoj je dom

nikome ne odlaziš

niko ti ne dolazi

a i kako bi

kad nemaš čime zagrliti onoga

koji ti u susret ide

 

DANILO LOMPAR, Tri pjesme

Danilo Lompar, rođen 2. januara 1978. godine na Cetinju. Objavio je 22 knjige poezije.…
jul 29, 2022

Uroš Zupan, LAGANA PLOVIDBA

Uroš Zupan rođen je 25. 8. 1963. u Trbovljama, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. U…
feb 04, 2022
Go to top