Jovana Bojović rođena je 1989. godine u Podgorici. Diplomirala je dramaturgiju na FDU Cetinje, a master akademske studije završila na FDU, Beograd. Dobitnik je brojnih nagrada za najboljeg studenta Fakulteta dramskih umjetnosti. Dramom „Mirovna misija“ pobjeđuje na međunarodnom konkursu raspisanom od strane Kazališnog epicentra-Zagreb u saradnji sa pozorištem Company of Angels iz Londona. Dramom „Otvoren kraj“, pobjeđuje na konkursu „Skroz nova drama“, koji raspisuje Crnogorsko narodno pozorište. Iste drame objavljene su u časopisu SCENA

(Sterijino pozorje, Novi Sad) za koji piše i objavljuje pozorišne eseje. Scenarista je igrane serije „Božićni ustanak“. Na konkursu Ratkovićeve večeri poezije osvaja prvu nagradu za rukopis „S glavom u torbi“. Živi i radi u Beogradu i Podgorici.

 

LJETA

 

ljeta se broje

žute haljine

crna koža

veliki mjesec

planirana budućnost

salate i Krf

istorija na pipiru

vrti se kao sirena

ljeta se broje

ne zime, ne Sioran

ne krik beznađa

ne blijedo lice

muka na papiru

ko to da čita

ljeta se broje

spojena tijela

znoj, ne traumice

ne patnje i bolovi

pod jorganom

ljeta se računaju

Lido di jesolo

aranžmani, agencije

švedski stolovi

turistički vodiči

instant saznanja

broje se klubovi

tehno i house

striptizete što lete

kostimi im sijaju

na šipkama

ispod je more

tijelo i more

seks na ležaljkama

oguljena koljena

rose vina i sladoled

ne crna vina

i krvavi biftek

računaju se morski plodovi

i prženi led se računa

ne začini ne kari ne soja sos

ne ljuto ne rakije sa pivom

samo se broji ljeto

vitka linija la vita e bella

a to što iz zime nema izlaska

i što si odavno mrtav

e, to se ne broji.

 

VELIKE STVARI

 

moji ljubavnici su odlični

svi do jednog i oni što postoje i oni

iz kreveta što škirpe i oni iz knjiga

oni iz pametnih telefona na dodir

sa nekima samo razgovaram ili samo ćutim

neki su odavno mrtvi ili nisu nikad rođeni

eto na primjer sioran umro je star

mogao je ranije da je htio eto na primjer valeri

jedan je upravo otišao da nam kupi pecivo

ima jedan što me zove noću posle dvanaest

ima onaj što me ne zove ni danju bježi valjda

moji ljubavnici su rođeni za velike stvari

svi do jednog oni preskaču iza zidova

s lakoćom mijenjaju stvarnost

nose svijest i pamet u desnoj ruci

oni odlaze na strašna mjesta

u velike dubine u bolnije strasti

imaju duge gumene čizme

kad je blato preveliko i močvara opasna

moji ljubavnici stradaju godinama

u vlastitoj kuhinji na samom sjeveru

tamo ih niko ne može pronaći

imaju svoju kuću i ne boje se hladnoće

prizivaju kišu i proklinju svjetlost

moji ljubavnici me ostavljaju

idu potrebnijima idu gladnijima

oni su rođeni za velike stvari

gledam kako mi izmiču

a napolju je ponovo jesen

i treba još jednom da se umre.

 

 

SMRT JE DOŠLA POSLIJE

 

prvo je bio viklera za kosu

dosta vina i piva i rakije

glasnog smijeha na terasi

kad komšinica opominje sa durgog sprata

onda očiju plavih što ih izbrišu one braon

željezničkih stanica je bilo

ne smeteju mi vozovi što kasne,vikala sam

treba raditi mnogo govorila sam sebi

treba naviti sat u osam, da baš u osam

i onda raditi vježbe popiti voćni miks

od banane i kivija ili banane jagode

onda treba posjetiti babu i đeda

stari ljudi misle da su tužniji od mladjih

treba ispoštovati i posao raditi čovječno

pogotovo one što te plaćaju i što su čovječni

rekla sam sebi ima još mnogo toga za uraditi

smrt je došla poslije a prvo sam stavila mlijeko za tijelo

kupila mrežaste čarape i željela život

smrt je došla poslije a prvo su bile nagrade

prvo su bile pohvale za posao povale za izgled

prvo su se otimali ko će me pratiti do kuće

bilo je smiješno ja nemam kuću

ima kuća mojih roditelja ima kuća mog čovjeka

ima stan u ovom ili onom gradu ali ja nemam kuću

prvo su govorili ti treba da odlučiš da to su govorili

poslije su me neki shvatili neki se nisi ni pitali

htjela sam još mnogo toga da uradim da pomognem

ako mogu da pomognem ako mogu da ne odmognem

htjela sam prvo da kažem sve što imam i dam sve što imam

smrt je došla poslije nije pitala samo joj se smučilo

rekla je hoćeš rijeku pištolj otrov gušenje požar

smrt me je pitala šta ćeš rekla je možeš da biraš

u tome je pakao uvijek te puste da biraš

kao da ti znaš kao da možeš da odlučiš

da si mogao da odlučiš ne bi izabrao ovaj gori put

ne bi ostvaljao ženu da te proklinje iza granice

ali ne kaže ti možeš da biraš manipulacija

prije nego sam je izabrala živjela sam noći u plavim haljinama

ljude što posvećeno rade i ne daju spoljšnosti da vlada

vozila sam biciklo i pravila tortu

smrt je došla poslije a mogla je i ranije

ne bi bilo velike štete

 

Uroš Zupan, LAGANA PLOVIDBA

Uroš Zupan rođen je 25. 8. 1963. u Trbovljama, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. U…
feb 04, 2022
Go to top