SANJA CVIJOVIĆ (1999, Bijelo Polje). U književnost ulazi na prstima. Da ne bi probudila usnule velikaše. Smatra da su tekstu, kao i djetetu, potrebna oba roditelja. Nema objavljenu knjigu.

O LICIMA, GLUMCIMA, NALIČJIMA, SREDINI U KOJOJ ŽIVIM,

ili, Mikro esej o licemerju

Zdravo, Sredino moja!

O vama, i za vas, govoriću iskreno, bez ustručavanja. I bez šaputanja! Može? I da ne može moraće. I te kako će morati. Kazaću vam to što mislim, a vi se potrudite da razumijete ono što čujete. Iako će se većina vas praviti da ne čuje, jer ovo što ću govoriti, zaboga, govori "dijete koje nije proživjelo".

Počećemo sa pitanjem.

Voljela bih da znam, ako se u vašem sokaku smije znati, koja je brzina promjene svih vaših lica, Sredino?

Da li se, u vama, barem malo buni, Ono čemu ne date da dođe do izražaja? To malo! To koliko god. To za šta se najiskrenije nadam da postoji. To što vas čini drugačijim od porobljivačkog plana „mahale“. To što nije ni lice, ni naličje. To što je čovjek. To što ste vi?! Da li negoduje nad nesuglasicama između onoga što kažete i onoga što pomislite, o istom?

Jesi li, bako Dragice, mirno spavala, kada sam te u sedam ujutru slušala do prodavnice - po topao hljeb? Da bi mi, oko podne, salijevala stravu, kada bih na rolerima otišla niz ulicu??

Znam da zasluge ljudi nijesu iste, i da se ophotide prema svima kako su zaslužili, ali, majka mu stara, valjda, iskrenosti u svima vama ima. Ma da je koliko zrno maka!

Ne pokazivati ono što se nalazi u vama, svakako je veoma pristojno i neuvrjedljivo! Češkate svoja gubava mjesta! Tuđa avlija, tuđa briga. Granica pristojnosti. Vaspitanje kućno!

Ali, ganicu pređeš, kada mi, komšinice Nado, poželiš svu sreću u školi, i ispratiš me svojim „iskrenim“ osmijehom, a poslije govoriš da je sve to veliki rizik za žensko dijete. Zbog straha, da ti neću otići po cigarete, Milisave, nikada nećeš imati hrabrosti da mi kažeš „ti odvratno derište“. Znam da to misliš, Milisave. Znam, jer se bar mi znamo.

Vi "prikazujete" lice, jer odavno nemate šta da „pokažete“! Mali palanački vodvilj sa komšijskom suzicom u oku. Ganutljivo pjevuckanje onoga što paše, dok u sebi, istom tom, koji vas, takođe ganutljivo sluša, samozadovoljan, i samozaboravljen, jebete sve po spisku. Danas vi njemu, sjutra on vama.

I može svijet da se sruši i tri puta, do temelja, a vi ćete ostati, na žalost, uigrani, izmiletisani i ofarbani u četiri hiljade ruku, i četiri hiljade nijansi iste boje. Boje po mjeri Sredine. Crne, po mjeri vašeg sumraka ljudskosti.

Ćutite? Vrpoljite se.Neprijatno vam je? Ma nije valjda? Vidi, vidi, umijete da „prikažete“ i neprijatnost!

Molim dva mora ćutanja za neuspjele, glumce i glumice, iz moje Sredine! Ja plaćam!

 

EMILIO NIGRO, POEZIJA

Pisac i novinar, pozorišni kritičar i pjesnik, porijeklom je iz Kalabrije.
okt 23, 2024

Lena Petrović, TRI PJESME

Lena Petrović (Beograd, 1984) završila je osnovne studije prava u Beogradu i master…
sep 22, 2024

BORČE PANOV, POEZIJA

Borče Panov je savremeni makedonski pjesnik, dramski pisac, prevodilac i esejista. Rođen…
maj 20, 2024

Tatjana Zeković - POLIPTIH

Rođena u Podgorici 1968.godine. Završila je odsjek za francuski jezik i književnost na…
maj 02, 2024

Dino Lotinac, PRIČE

Rođen je 1986. godine u Sjenici. Studije književnosti završio je na Državnom univerzitetu…
dec 05, 2023

Bogić Rakočević, STIJENE

Bogić Rakočević je pjesnik, prozni pisac, književni kritičar, antologičar i TV autor.…
nov 22, 2023

Petar Matović, Somot i dim

Petar Matović rođen je 1978. u Užicu, završio je studije srpske književnosti u Beogradu.…
nov 12, 2023
Go to top