ARHIVA ANTIBARBARUS
Ivan Kordić, Otvorena kuća
- Detalji
- Pogodaka: 5195
Rođen je 1945. godine u Blizancima kod Mostara. Završio je studije hravtskog jezika i povijesti na Pedagoškoj akademiji u Dubrovniku. Objavio je knjige Rumen; Rika na razbojištu sunca; Odbjegla krinka; Kuća pod nebom; Večernje vino; Veranda prema moru; Iza nekih godina; Poezija – izbor; Jeruzalemski zid; Laž, mržnja i zločin; Tražili smo kuću; Mačak u Sarajevu; Kao priča, kao pjesma; Težina zemlje; Cesta izvan krajolika; Živi stroj; Sarajevo, post bellum; Sarajevska noć i druge knjige.
Dobio je nagrade Found for Free Expression (USA); Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva; Nagradu za životno djelo Međunarodnog sajma knjiga i učila u Sarajevu; Bosanski stećak; Godišnju nagradu Društva pisaca BiH za najbolju knjigu u 2008 i Nagrada Skenedr Kulenović.
ODRAZ
Uzbudljivo uvijek jutro je
Vodom hladnom ruke pereš
Umaviš lice i gledaš gad ok
Briješ se
Tek poslije zanimljivo ti postaje
Kako zagledao si se
A da čudio se nisi
Odrazu tvom vlastitom
U ogledalu
Jesi li očekivao sebe
Da ćeš baš prvoga vidjeti
Ni svjestan da stvarno i bivaš
Najvažniji u tome danu
A onda uđeš
U pusto mnoštvo
Sasvim gdje nestane
Tvojega lika
Ni zrcalo jutarnje
Više te ne pamti
CESTA
Ova je cesta prava
Ona jednako ide
I tamo gdje sužava se u krajnjoj točki
Kao in a rubovima njenim
Ni zamornoj, beskrajnoj
Crti
Tek nikad ne znaš
Da li je to cesta života
Ili cesta smrti
RAZGRNUO SAM ZEMLJU
Razgrnuo sam zemlju
hrabro,
kopajući prstima,
noktima,
kušajući jezikom:
Hrapava i glatka
Pod njom:
konjska kopita
i potkovice
kosti, samo kosti
JUTRO
Kroz prozor, eno, slomljenih grana
Na njima lišće živo treperi
Puni su zidovi sjena i rana
Pusti dan nedjelja otvara dveri
SONET ZA STARI MOST U MOSTARU
I zlato svjetla, kamen sjaja a tih
I ledno što žeže oči i spaja
Bijelim letom u zelen i plav stih
Sunuo iz daha vjetra i raja
Zgrađen iščilio u mir, sklad i zvuk
Glasom sna probuđen, od neba otet
Nad zelenom rijekom labudov luk
Nebeski vihor vratit će ga opet
U ljudsku zjenu u kojoj se briše
Sve od postanka (gdje se on sam sakri)
Viđena čuda da se nikad više
Ne nađu tako jedna i jedna
Na zemlji ovoj dok se sunce bakri
Kao u ruci starog hajrudina
OTVORENA KUĆA
Eto zida i prozora što se ziba
Iznad krova bez otvora ptica stoji
Snažni vjetar od početka što se giba
Da uvjeri tvoju kuću da postoji
Ptica leti prema nebu, plavom sjaju
Nad krovom se lepet krila samo čuje
Po kladrmi lišće pada, vjetar huji i psi laju
Opća zebnja sad u kući odjekuje
Imaš nemir iza čame, budnu stražu
U potiljku. Tražiš neko toplo rame
Golu usnu, dragi osmijeh, ruku dražu
Ali vjetar strašni huji, kuća kriči: otvara me
otvara me…