Rođen je 25. jula 1959. godine u Mioču kod Bijelog Polja. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, gimnaziju u Bijelom Polju. Apsolvirao je na Katedri za jugoslovenske književnosti i opštu književnost novosadskog Filozofskog fakulteta, a diplomirao na Odsjeku za srpski jezik i južnoslovenske književnosti Filozofskog fakulteta u Nikšiću. Bio je novinar, saradnik i urednik u brojnim domaćim i inostranim medijima, autor zapaženih intervjua, reportaža i komentara. Književne i lingvističke radove objavljuje u domaćoj periodici.

Živi i radi u Mioču i Bijelom Polju. Pjesme koje objavljujemo iz njegove su novoizašle zbirke Lisanska balada i druge pjesme u izdanju bjelopoljskog Pegaza.

 

KANJANKE

Subota, jutro, sunce s Ozrena

Zlati bregove, brda i dólje;

S milom sam majkom oka još snena,

Žurimo na pazar u Bjelo Polje.

 

Mati je moja vedra lica,

Džemper i suknja seljačkog kroja,

Opanci, ceger i obramica;

-Živnide malo, srećo moja!

 

Prođemo Brežđa, pa zastanemo

Dokle opanke skrije u granje,

A onda strepim kako ćemo

Proći kroz malo selo Kanje.

 

Jer kada vide nju i mene

Još od Boríća izdaleka,

Izlaze redom kanjske žene

Mašu, i svaka majku čeka.

 

Grljenje, poljupci i priča duga:

... – A đe si drûgo!! ... e moj rode!..

... – Ubi nam povrće neka kuga ...

...- Sve se posuši, u elać ode! ..

 

... – E jes, šćer mi se rano uda ...,

... – Bogoti, kako su gore kod Kíće?..

... – Je li i kod vas ko i vùdā?..

... – Kako je žîvō, imate l’piće?!..

 

-Ajdemo, - molim je i vučem za ruku,

-Na Dugu Njivu stigli bi dosle!,

Al one ne vide moju muku;

-Kad ode autobus, šta ćemo posle?!

 

-Pa neka ode, nais će nešto,

A ima i onaj tahi skupi;

-Ne brini Srećo, - tješi me vješto,

-Sve će ti majka danas da kupi!

 

Pri samom kraju priče ove

Suza na bjelu hartiju pade;

Danas me svaka mjesto nju zove:

-A đe si rode!! … A đe si Rade!!

 

Smješim se, slušam ih i gledam, eno:

Lijepe i mile kao iz bajki;

U svakom licu vidim njeno,

U divnim licima tih dobrih majki.

 

SUNCE ZAĐE

Sunce zađe na zapadu jarko

Da śutradan ponovo ogrije;

Ti mi ode moja mila majko,

A odlaska ko da bilo nije.

 

Dok svijeća čista dogorjeva

Gledaju me tvoje oči mirne,

I srce mi u grudima pjeva,

Glas ti čujem, širiš ruke širne.

 

Daleko si, a ko da si ovđe,

Ne tugujem, ne žalim te više,

Niti čekam na san da mi dođeš

Kad proljećne učestaju kiše.

 

Šumi naše na imanju borje

I miriše cvjeće sa livada;

Idem kući kao da si tamo,

Ko da čekaš tvoga sina Rada.

 

Ko da ništa prohujalo nije,

Ko sad da ćeš da se tu obreteš;

Tvoj me džemper još i danas grije,

Ti mi tople čarape još pleteš.

 

PLAVO

Dok bi se sunce nad goru svilo

Skašo je Plavo dobrinjske strane;

Nije ga ovuda sa njim bilo

Da je naoštri i da mane.

 

Kad ga je dobra mati rodila

Sijevnu nad kućom munja ko znamen,

Njegova narav bješe svila,

Njegova kosa bješe plamen.

 

Za kozbašu ga listom zvaše,

Pred njim ni u snu niko ne smije,

I jednako ga poštovaše

Staro i mlado od vjere dvije,

 

A kad bi s proljeća išli da kose

U Zetu ravnu i u Zoganj,

Najljepši duvan na dar mu nose

Jer bješe munja, bješe oganj.

 

Žubori stara dobrinjska česma

I novi običaj vrijeme nosi,

Al tu je Plavo, ne da ga pjesma,

Evo pred nama kako kosi.

 

PJESNIK I GROBLJA

Milenko Lelović iz sela Bjelica,

Znanac mi stari i čovjek dobar

Majstor je zanata od dva lica:

Grobar i pjesnik, pjesnik i grobar.

 

Iz nužde on se bavio svime

Za poso čelnike molio često;

Udesi Svevišnji i jedan s njime

Da groblje bude mu radno mjesto.

 

Čeljadi dosta, a posla malo,

Dobrog čovjeka snašla muka;

Ne možeš nazad kad te palo,

Prihvati budak pjesnička ruka.

 

I tako posle iz dana u dan

Otvara grobnice, kopa grobove,

A noću kad ga napusti san

Umorni pjesnik niže stihove.

 

Za dušom dragom što je smrt uze

Drugom vrijeme tugu liječi;

Njemu danima kaplju suze,

Njemu noćima kaplju riječi.

 

Lako je pjevati iz daljine

Suncu radosti da se predaš,

Ali zapjevaj, majčin sine

Kada pustinju smrti gledaš.

 

Moraću zato otići k njemu

Bjeličku šljivu staru popit,

Potanko s njime zborit o svemu,

I na vrijeme pogodbu sklopit,

 

Kad će me crno krilo skriti

I bez molitve, i bez popa

Jednako će mi pod zemljom biti,

Pa barem pjesnik da me ukopa.

EMILIO NIGRO, POEZIJA

Pisac i novinar, pozorišni kritičar i pjesnik, porijeklom je iz Kalabrije.
okt 23, 2024

Lena Petrović, TRI PJESME

Lena Petrović (Beograd, 1984) završila je osnovne studije prava u Beogradu i master…
sep 22, 2024

BORČE PANOV, POEZIJA

Borče Panov je savremeni makedonski pjesnik, dramski pisac, prevodilac i esejista. Rođen…
maj 20, 2024

Tatjana Zeković - POLIPTIH

Rođena u Podgorici 1968.godine. Završila je odsjek za francuski jezik i književnost na…
maj 02, 2024

Dino Lotinac, PRIČE

Rođen je 1986. godine u Sjenici. Studije književnosti završio je na Državnom univerzitetu…
dec 05, 2023

Bogić Rakočević, STIJENE

Bogić Rakočević je pjesnik, prozni pisac, književni kritičar, antologičar i TV autor.…
nov 22, 2023

Petar Matović, Somot i dim

Petar Matović rođen je 1978. u Užicu, završio je studije srpske književnosti u Beogradu.…
nov 12, 2023
Go to top