ARHIVA ANTIBARBARUS
Marko Pogačar, Nedjeljom i praznicima
- Detalji
- Pogodaka: 1317
Rođen je 1984. godine u Splitu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je komparativnu književnost i opću povijest.
Na istom sveučilištu trenutno pohađa doktorski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma.
Poeziju, esejistiku i književnu kritiku redovito objavljuje u domaćoj i inozemnoj periodici, na Internetu, te na Trećem programu Hrvatskog radija. Prevodio je s engleskog jezika, uglavnom suvremenu američku liriku.
Urednik je u književnom časopisu Quorum. Zamjenik je glavnog urednika u dvotjedniku za kulturna i društvena zbivanja Zarez. Pjesničke, prijevodne i publicističke naslove uređuje za više domaćih izdavača. Član je programskog odbora Goranovog proljeća.
Svira bubnjeve u post-punk bendu Death Disco. Dobitnik je Nagrade „Risto Ratković“ za 2018.
Nedjeljom i praznicima
Kupujem te na litre
cash'n carry, znaš
za revoluciju je potrebno dvoje
plavim pastelom
palim štapiće, ti točiš čaj od jasmina
da me zaraziš Budom
jedem nad tvojim očima
crvenim od Etiopije, sutra
neću se ničeg sjećati
vrsta sam koja više voli safari
i mogu te u brišućoj vožnji
raznijeti savanom
proljetni snijeg pod nama, lažna
zima od koje varani umiru
ja se pokušavam održati plodovima
suho voće uzimam iz rezerve, hvala ti,
izmišljam
pistaccio za tvoju šutnju dok ne
pronađemo novi glagol za strah.
***
Banderas kupuje komad kruha
Teresa
maskirao sam te muškim imenom u srpnju
tada masovno nailaze uragani
s čakrom tetoviranom na ramenu, da mogu
vratiti vrijeme polomio bih te igle,
kažeš vruće je
vrelo more je sport iz taštine na tvojim rukama
desperado kao
kanarinci svetog Ivana
u rudniku urana,
proricala si tog popodneva
iz pilećih kostiju
iznijela sprej i rekla
da mi ne trebaju pastiri da svoje
stado sačuvam sam
vratio sam se u studentsko naselje
muškarci su kamikaze od prošeka, poslije svega
poričeš da sam
ikada izvukao vepra.
***
Antidržavna ljubavna pjesma broj 7.
Ljudi ulaze i izlaze
s terase hotela Šibenik odsviraj mi
melodiju podzemlja,
pomozi da prolijem
bijelu krv kokosa
po podu od tvojih ranjenih ruku.
razmišljam o tome
da se odselimo na sjever
živimo od prodaje snijega
da mi presiječeš dlanove britvom,
a mogli smo biti breza, bre
za te pare
ispljunut ću iz sebe svu sačmu
za Ramones i vražje hamburgere,
voziti se dugo kao eksplozija tišine
po gluhoj sobi
tvojih zakrčenih pluća /
bubble – gums i opekline
su jedina garancija za naša srca,
jutro je najbolji dokaz ništavila
pišem ti šminkom po čelu
dok postaješ posljednji
anđeo.
***
Ponekad nekome razbijem pičku
Tetoviram se jednostavno.
hard-core
ikebana na tvojim leđima je
nježno tapirovo srce.
L. A.
mogu te ćelavo
pokositi pitanjem o moru.
iskusno
pitam voliš li više sipe
ili zvijezde iz mora,
komunjaro?
blues za podzemnu željeznicu
na tvojim usnama.
maoistički
tango na tvojem čelu.
zviždim narančastu sonattu, moj etui
predvečer
ponekad razbijem nekome pičku iz očaja,
što ćeš
vrijeme je blago, vatre
gore na okolnim brdima, oluje
sigurno dolaze i
nitko se
u ovom gradu noćas
ne zove Čajkovski.
***
Aksiom o Arhimedu i tako dalje
Između tebe i vode ne smije stajati ništa
osim veoma tankog sloja materije.
u protivnom
to bi bilo plivanje ili
hobotnica u plućima,
ovisno o sposobnostima.
Kajak, kanu ili gumeni čamac su platforme
koje nas dobro podnose.
kao da smo rođeni za rafting. materija
je energija.
valovi oblikuju
minival u tvojoj kosi i izgledaš
kao smrt zatočena u osamdesetima. dok palimo
što dalje od ruba,
u smjeru vodopada koji nas obavezuje,
brzaci na tvojoj lubanji postaju posljednje
utočište za tangentu tišine,
crno
proljeće na mom pročelju.
***
Elvis
Moja bivša djevojka
nije pjevala kao Elvis.
jednostavno nije uspijevala
izvesti pravi ton,
svejedno ga je
uvijek miješala s vodom.
nije potrebno da kažem
koliko je u tome
imala uspjeha.
osim toga, kikiriki je bio sjajan
briljantin otvoren;
vijenac ružica rasprostrt
poštenom oštricom srca.
Elvis je bio pod zemljom, odavno
mrtav.
i to je bila stvar preko koje
nikako nisam mogao
prijeći.