Tanja Stupar Trifunović rođena je u Zadru 1977. Diplomirala je na Filološkom fakultetu, Odsjek srpski jezik i književnost u Banjaluci. Do sad je objavila pet knjiga poezije, knjigu priča i dva romana.

Prevođena je na engleski, španski, bugarski, mađarski njemački, poljski, slovenački, makedonski, češki, danski i francuski.

Knjiga "O čemu misle varvari dok doručkuju" je nagrađena nagradom UniCredit banke za najbolju knjigu objavljenu u BiH u 07/08  i bila je u užem izboru za književnu nagradu za Istočnu i Jugoistočnu Europu (CEE Literature Award).

Knjiga poezije ''Glavni junak je čovjek koji se zaljubljuje u nesreću'' nagrađena je Književnom nagradom  ''Fra Grgo Martić'' za najbolju knjigu poezije, za 2009. godinu. 

Roman ’’Satovi u majčinoj sobi’’ nagrađen je Nagradom Evropske unije za književnost (EUPL) 2016.

Zbirka pjesama „Razmnožavanje domaćih životnja“ nagrađena je nagradom „Milica Stojadinović Srpkinja“ za najbolju knjigu poezije ženskog autora.

 

RAZMNOŽAVANJE DOMAĆIH ŽIVOTINJA

Surov je to zvuk kada lopata zarije svoj kljun u šljunak

u zemlju u tijelo gliste

koje se lomi i savija živo a svedeno na patrljke

Surov je to zvuk koji oštro ulazi u tkivo zeml

Presijeca jasnu liniju kržljavo busenje trave

naseobinu poludjelih mrava

I sve se strmoglavljuje ka dolje

Ka tebi

I dan je surov i vjetar je prejak

i prehladno je za ovaj ljetni dan

Pa nisi ti bila neka meka

Neka krhka

Da odeš nekog mirnog dana bez bure

I bez kletvi

I bez zazivanja predaka i psovanja svih životinja u štali

Nisi ti bila neka koja bi nas ostavila

bez pozdrava bez da nam se jeza hladnog dana zavuče u kosti

Nisi ti bila toliko plodna

koliko si željela

Ni toliko sinova

nisi imala koliko ti je trebalo

da pokažeš komšijama da s tobom nema šale

Nisi ti bila neka bezveze

znala si više nego sve žene u selu

ali koga je to tvoje znanje zanimalo

od ovih tvojih pokunjenih

od troje dvoje

preostalih

Ni da kriknu ne znaju kao ti

Kada su ti javili da tvog najstarijeg sina više nema

umrla si s tim jaukom

i počelo je vrijeme čekanja odlaska

Nisi ti ničeg imala dovoljno

Ni djece ni hrane ni ljubavi

Samo te oči užagrene

koje su se nama potomcima kotrljale kroz san

Ko će sad to sve

Tu muku

Tu zemlju pustu

Te prazne štale

To muklo blejanje ovaca koje se pare po nebeskim livadama

Taj čemer kamena i lopate koji vode ljubav

Ko će to da naslijedi od tebe

dok ključ kruži iz ruke u ruku niko ne smije

vatru da upali na ognjištu kraj kojeg ste se zimi

i ti i sve domaće životinje porađale trajni sklopivši savez

među vašom mladunčadi

oni su blagi kao jagnjad mislila si gledajući svoju djecu

načetu zubima vukova

Surov je to zvuk kada tupo odjekne kamen o sanduk

jer je ovdje više

kamenja nego zemlje

I kako da ti bude laka kada odlaziš sa svim tim teškim spoznajama

kako u nikom od nas nemaš dostojnog nasljednika

 

MJESTA NA KOJIMA POČINJE SVE IZ POČETKA

Što pišeš ta sranja

rekla si mi objasniću ti

kako mudrom preraspodjelom sredstava

preživjeti sve ovo

Bila si praktična u podukama

Zemlja je na pola raspuknuta stvar gdje jedni teže dobru drugi zlu

a pisci vazda nervnom rastrojstvu između

Ne ne trebaju ti njihove krize njihovi napadi tjeskobe

Ni slava među studenticama književnosti kakav seks usput

Ni narasla sujeta dok djevojčice uzdišu nad riječima

tako zgodno umetnutim između stranica knjige

njihovih grudi i nogu

Rekla si svaka životinja svoju mudrost ima

Oštru kandžu velik zub otrov smrtan ili smrad

Neku gadost neku podlost

nešto moraš odabrati ako planiraš preživjeti sve ovo

Što pišeš ta sranja

kao da vremena ima za mijenjati svijet i Noje i brodovi su potonuli

Duboko daleko u mrtvo more metafora

Uklopi se u stanje stvari

Diši duboko prihvati sebe

Pacovi ruju po rupama gdje smo sakrili hranu

Kakve imaš planove za večeras mala

Klinci po ćoškovima vrckaju kao žene tu iza ćoška prodaju drogu

Treba ti nešto da se uradiš

Stara si umorna si preživjela si potop pacove rat preživjela si šizmu

i šizofreniju

preživjela si brak

i druge institucije koje su postojale dok si ti išla u školu

O bože kako stara djevojka večeras hoda gradom

Makar popij nešto

Biće ti prijatnije biće ti toplije oko srca kada kreneš u grad

Nikom nije ugodno brijanje na suvo

I našminkaj se budi klaun u bojama

tvoje bore to više ne postoji

Sve jebozovne majke su operisane i zategnute

Stara majko ko si ti otkud dolaziš

i zašto misliš da je dovoljno da me gledaš

Tužnim i emotivnim pogledom

Niko ne da pičke više samo za to

Niko kurcem ni da mrdne na te patetične utvare kao ti

Moraš naučiti da preživiš na ulici na podijumu među zvijerima

Grebi mačkice grebi

Grebi da preživiš

Zgrabi kakvog miša sa tim preostalim zubima i zabavi se

oni su svakako štetočine

nemoj da žališ dok mu mljackaš rep za prošlim danima

ni njegovom ucviljenom mišicom poješćeš sutra i nju

doba je krize doba kada pravednici uzmiču pred gladnima

neki na svoje noge obuvaju duboke čizme

i gaze sa njima gaze po tuđim obrazima

po dječijim prstima

gaze sitne životinje i kose djevojaka i dolaze da pregaze svijet

čuješ li kako marširaju

a ti maštaš kako da obljubiš koga noćas

maštaš kako da umakneš smrti

kako da naučiš svoj sitni porod da pobjegne što dalje

Što dalje

kud te to odvodi

Što pišeš ta sranja

Poezija je umrla ptica je pala s grane mački u usta

Predi oblizuj se zagrcni se perjem

Nemoj biti ptica

Nemoj biti ptica

Grebi

Budi mačka

Poezija je odletjela da traži bolje sutra

A ti pođi sa mnom u sumrak

Iza ćoška ćemo voditi ljubav

Tvoj jezik i moj jezik poput mačeva na mjesečini koja pristiže

Priznaj da su ti gaće mokre

čim pomisliš na mogućnost jedne ovakve

zabranjene romanse

O pokvarena starice odrasla si na tim filmovima

gdje ne smiješ da mi gurneš ruku u gaće

A samo o tom maštaš

Ali kuda to vodi

Nikuda

Što pišeš ta sranja

Živi stara živi ionako si odavno polovna roba

Bolje je da te trošimo dok još ima što da se troši

dok još ima ispravnih dijelova

dok još nisi sva pokvarena kao tvoje misli

Negdje si topla i meka

još uvijek

postoje mjesta na kojima počinje sve ispočetka

dotakni ih stara

 

 

TIJELA I SUSRETI

Gradom hodaju prazna tijela koje god poželiš otopi se

Kao sladoled prije nego što ga dotakneš usnama

Prije nego što na jeziku osjetiš slast

Ni šećerne obmane ni trnci dodira

Ništa

Već samo ljepljiva lokvica

 

Gospodin psiholog koji se farba

sijedo postaje riđe

kaže ako nešto hoćete pojesti morate to i skuvati

Iluzija je

da ljubav dolazi spolja

prvo morate želudac podmititi

osjećajem punine

 

Inače zdravi ste

razočarenja nisu bolest

vježbajte u teretani razvučeno tijelo

po spravama nekad sam bila vještica

kaže zgodna crnka i smije se

sopstvenom zadovoljstvu prisjećanja

dok je sprave razvlače i oblikuju

 

Vodite ljubav sa mnom kaže instruktor plivanja

volio bih da osjetim vaše tijelo sav sam se rastvorio u vodi

sve sam pokrete naučio osim

kako da uplivam nježno u nečiju dušu

i tu se nastanim

Peče me koža od hlora

Šumi mi voda u ušima

Sve sam usamljeniji

Osjećam se kao riba

nasukana među ljudima

oni me žele u zamasima

u snazi među plećkama

oni iskliznu mimo mene

kada završimo s tehnikom

kada govorim o suštinama

 

Lijepa vam je kosa

Kaže frizerka dok premeće škarama češljem

I prstima po mojoj glavi

Nježna je

Znate ja već dugo nisam imala muškarca

Nikakvog

Njeno lice je meko i topi se kao vosak

Spušta mi ruku na rame

sklanja prekrivač pun dlaka

one padaju po podu

Gotovo je kaže

 

Vi ne znate kako je

Da nisam varao na vagi moja djeca

Nikada ne bi imala kuću ni meke jastuke

na koje naslone svoje divne glave

ušuškani u toplim krevetima

I ja ih ljubim i plačem od ganuća

Govori prodavač na pijaci

Ali ja sam varalica

Da li možete voljeti varalicu

Oprostiti mi jabuku manje u vašoj kesi

Sve ove godine

A ipak od svih kupaca vi ste mi bili najdraži

 

 

Lezite ovdje

Ulje je klizilo niz noge niz leđa

Jake ruke su mi stezale vratne pršljenove

Nešto je puckalo nešto je klizilo nešto je govorilo

kako vrijeme ide u nepovrat i kako su kosti

a ne smiješni igrokaz mozga

zapravo istinske gospodarice pamćenja

Zgrčeni ste opustite se

Imate lijepu kožu kičma vam je slaba

moj maser zna sve zamke i slabosti mog tijela

njegove ruke su čarolija povratka

među iskusne dlanove babica

hvala vam osjećam se preporođeno

ono vrijeme u kostima odnosim sa sobom

on me uvijek ispraća sa osmijehom koji kazuje

da bi mogao ponuditi nešto više od čvrstih ruku

ali oboje znamo da je to igra i obmana

za naivne mušterije

 

 

Udahnite duboko duh se mora

Nastaniti unutra

Osjećate li kako narasta i zateže vam kožu

Svaki položaj svjedoči koliku zapreminu

Može obuhvatiti vaša duša

Koliko napora u udahu u izdahu

Udahnite život

izdahnite smrt

Duboko

Unutra

 

To ste vi kaže učitelj joge

Osjećate li sami sebe

Vi niste napor koji činite

Vi ste taj osjećaj koji ostane

Kada se ništa više ne mora činiti

A prazna tijela kažem mu

U koje od njih se nastaniti

Za dosadnih dugih popodneva

 

Go to top