Tanja Stupar Trifunović rođena je u Zadru 1977. Diplomirala je na Filološkom fakultetu, Odsjek srpski jezik i književnost u Banjaluci. Do sad je objavila pet knjiga poezije, knjigu priča i dva romana.
Prevođena je na engleski, španski, bugarski, mađarski njemački, poljski, slovenački, makedonski, češki, danski i francuski.
Knjiga "O čemu misle varvari dok doručkuju" je nagrađena nagradom UniCredit banke za najbolju knjigu objavljenu u BiH u 07/08 i bila je u užem izboru za književnu nagradu za Istočnu i Jugoistočnu Europu (CEE Literature Award).
Knjiga poezije ''Glavni junak je čovjek koji se zaljubljuje u nesreću'' nagrađena je Književnom nagradom ''Fra Grgo Martić'' za najbolju knjigu poezije, za 2009. godinu.
Roman ’’Satovi u majčinoj sobi’’ nagrađen je Nagradom Evropske unije za književnost (EUPL) 2016.
Zbirka pjesama „Razmnožavanje domaćih životnja“ nagrađena je nagradom „Milica Stojadinović Srpkinja“ za najbolju knjigu poezije ženskog autora.
RAZMNOŽAVANJE DOMAĆIH ŽIVOTINJA
Surov je to zvuk kada lopata zarije svoj kljun u šljunak
u zemlju u tijelo gliste
koje se lomi i savija živo a svedeno na patrljke
Surov je to zvuk koji oštro ulazi u tkivo zeml
Presijeca jasnu liniju kržljavo busenje trave
naseobinu poludjelih mrava
I sve se strmoglavljuje ka dolje
Ka tebi
I dan je surov i vjetar je prejak
i prehladno je za ovaj ljetni dan
Pa nisi ti bila neka meka
Neka krhka
Da odeš nekog mirnog dana bez bure
I bez kletvi
I bez zazivanja predaka i psovanja svih životinja u štali
Nisi ti bila neka koja bi nas ostavila
bez pozdrava bez da nam se jeza hladnog dana zavuče u kosti
Nisi ti bila toliko plodna
koliko si željela
Ni toliko sinova
nisi imala koliko ti je trebalo
da pokažeš komšijama da s tobom nema šale
Nisi ti bila neka bezveze
znala si više nego sve žene u selu
ali koga je to tvoje znanje zanimalo
od ovih tvojih pokunjenih
od troje dvoje
preostalih
Ni da kriknu ne znaju kao ti
Kada su ti javili da tvog najstarijeg sina više nema
umrla si s tim jaukom
i počelo je vrijeme čekanja odlaska
Nisi ti ničeg imala dovoljno
Ni djece ni hrane ni ljubavi
Samo te oči užagrene
koje su se nama potomcima kotrljale kroz san
Ko će sad to sve
Tu muku
Tu zemlju pustu
Te prazne štale
To muklo blejanje ovaca koje se pare po nebeskim livadama
Taj čemer kamena i lopate koji vode ljubav
Ko će to da naslijedi od tebe
dok ključ kruži iz ruke u ruku niko ne smije
vatru da upali na ognjištu kraj kojeg ste se zimi
i ti i sve domaće životinje porađale trajni sklopivši savez
među vašom mladunčadi
oni su blagi kao jagnjad mislila si gledajući svoju djecu
načetu zubima vukova
Surov je to zvuk kada tupo odjekne kamen o sanduk
jer je ovdje više
kamenja nego zemlje
I kako da ti bude laka kada odlaziš sa svim tim teškim spoznajama
kako u nikom od nas nemaš dostojnog nasljednika
MJESTA NA KOJIMA POČINJE SVE IZ POČETKA
Što pišeš ta sranja
rekla si mi objasniću ti
kako mudrom preraspodjelom sredstava
preživjeti sve ovo
Bila si praktična u podukama
Zemlja je na pola raspuknuta stvar gdje jedni teže dobru drugi zlu
a pisci vazda nervnom rastrojstvu između
Ne ne trebaju ti njihove krize njihovi napadi tjeskobe
Ni slava među studenticama književnosti kakav seks usput
Ni narasla sujeta dok djevojčice uzdišu nad riječima
tako zgodno umetnutim između stranica knjige
njihovih grudi i nogu
Rekla si svaka životinja svoju mudrost ima
Oštru kandžu velik zub otrov smrtan ili smrad
Neku gadost neku podlost
nešto moraš odabrati ako planiraš preživjeti sve ovo
Što pišeš ta sranja
kao da vremena ima za mijenjati svijet i Noje i brodovi su potonuli
Duboko daleko u mrtvo more metafora
Uklopi se u stanje stvari
Diši duboko prihvati sebe
Pacovi ruju po rupama gdje smo sakrili hranu
Kakve imaš planove za večeras mala
Klinci po ćoškovima vrckaju kao žene tu iza ćoška prodaju drogu
Treba ti nešto da se uradiš
Stara si umorna si preživjela si potop pacove rat preživjela si šizmu
i šizofreniju
preživjela si brak
i druge institucije koje su postojale dok si ti išla u školu
O bože kako stara djevojka večeras hoda gradom
Makar popij nešto
Biće ti prijatnije biće ti toplije oko srca kada kreneš u grad
Nikom nije ugodno brijanje na suvo
I našminkaj se budi klaun u bojama
tvoje bore to više ne postoji
Sve jebozovne majke su operisane i zategnute
Stara majko ko si ti otkud dolaziš
i zašto misliš da je dovoljno da me gledaš
Tužnim i emotivnim pogledom
Niko ne da pičke više samo za to
Niko kurcem ni da mrdne na te patetične utvare kao ti
Moraš naučiti da preživiš na ulici na podijumu među zvijerima
Grebi mačkice grebi
Grebi da preživiš
Zgrabi kakvog miša sa tim preostalim zubima i zabavi se
oni su svakako štetočine
nemoj da žališ dok mu mljackaš rep za prošlim danima
ni njegovom ucviljenom mišicom poješćeš sutra i nju
doba je krize doba kada pravednici uzmiču pred gladnima
neki na svoje noge obuvaju duboke čizme
i gaze sa njima gaze po tuđim obrazima
po dječijim prstima
gaze sitne životinje i kose djevojaka i dolaze da pregaze svijet
čuješ li kako marširaju
a ti maštaš kako da obljubiš koga noćas
maštaš kako da umakneš smrti
kako da naučiš svoj sitni porod da pobjegne što dalje
Što dalje
kud te to odvodi
Što pišeš ta sranja
Poezija je umrla ptica je pala s grane mački u usta
Predi oblizuj se zagrcni se perjem
Nemoj biti ptica
Nemoj biti ptica
Grebi
Budi mačka
Poezija je odletjela da traži bolje sutra
A ti pođi sa mnom u sumrak
Iza ćoška ćemo voditi ljubav
Tvoj jezik i moj jezik poput mačeva na mjesečini koja pristiže
Priznaj da su ti gaće mokre
čim pomisliš na mogućnost jedne ovakve
zabranjene romanse
O pokvarena starice odrasla si na tim filmovima
gdje ne smiješ da mi gurneš ruku u gaće
A samo o tom maštaš
Ali kuda to vodi
Nikuda
Što pišeš ta sranja
Živi stara živi ionako si odavno polovna roba
Bolje je da te trošimo dok još ima što da se troši
dok još ima ispravnih dijelova
dok još nisi sva pokvarena kao tvoje misli
Negdje si topla i meka
još uvijek
postoje mjesta na kojima počinje sve ispočetka
dotakni ih stara
TIJELA I SUSRETI
Gradom hodaju prazna tijela koje god poželiš otopi se
Kao sladoled prije nego što ga dotakneš usnama
Prije nego što na jeziku osjetiš slast
Ni šećerne obmane ni trnci dodira
Ništa
Već samo ljepljiva lokvica
Gospodin psiholog koji se farba
sijedo postaje riđe
kaže ako nešto hoćete pojesti morate to i skuvati
Iluzija je
da ljubav dolazi spolja
prvo morate želudac podmititi
osjećajem punine
Inače zdravi ste
razočarenja nisu bolest
vježbajte u teretani razvučeno tijelo
po spravama nekad sam bila vještica
kaže zgodna crnka i smije se
sopstvenom zadovoljstvu prisjećanja
dok je sprave razvlače i oblikuju
Vodite ljubav sa mnom kaže instruktor plivanja
volio bih da osjetim vaše tijelo sav sam se rastvorio u vodi
sve sam pokrete naučio osim
kako da uplivam nježno u nečiju dušu
i tu se nastanim
Peče me koža od hlora
Šumi mi voda u ušima
Sve sam usamljeniji
Osjećam se kao riba
nasukana među ljudima
oni me žele u zamasima
u snazi među plećkama
oni iskliznu mimo mene
kada završimo s tehnikom
kada govorim o suštinama
Lijepa vam je kosa
Kaže frizerka dok premeće škarama češljem
I prstima po mojoj glavi
Nježna je
Znate ja već dugo nisam imala muškarca
Nikakvog
Njeno lice je meko i topi se kao vosak
Spušta mi ruku na rame
sklanja prekrivač pun dlaka
one padaju po podu
Gotovo je kaže
Vi ne znate kako je
Da nisam varao na vagi moja djeca
Nikada ne bi imala kuću ni meke jastuke
na koje naslone svoje divne glave
ušuškani u toplim krevetima
I ja ih ljubim i plačem od ganuća
Govori prodavač na pijaci
Ali ja sam varalica
Da li možete voljeti varalicu
Oprostiti mi jabuku manje u vašoj kesi
Sve ove godine
A ipak od svih kupaca vi ste mi bili najdraži
Lezite ovdje
Ulje je klizilo niz noge niz leđa
Jake ruke su mi stezale vratne pršljenove
Nešto je puckalo nešto je klizilo nešto je govorilo
kako vrijeme ide u nepovrat i kako su kosti
a ne smiješni igrokaz mozga
zapravo istinske gospodarice pamćenja
Zgrčeni ste opustite se
Imate lijepu kožu kičma vam je slaba
moj maser zna sve zamke i slabosti mog tijela
njegove ruke su čarolija povratka
među iskusne dlanove babica
hvala vam osjećam se preporođeno
ono vrijeme u kostima odnosim sa sobom
on me uvijek ispraća sa osmijehom koji kazuje
da bi mogao ponuditi nešto više od čvrstih ruku
ali oboje znamo da je to igra i obmana
za naivne mušterije
Udahnite duboko duh se mora
Nastaniti unutra
Osjećate li kako narasta i zateže vam kožu
Svaki položaj svjedoči koliku zapreminu
Može obuhvatiti vaša duša
Koliko napora u udahu u izdahu
Udahnite život
izdahnite smrt
Duboko
Unutra
To ste vi kaže učitelj joge
Osjećate li sami sebe
Vi niste napor koji činite
Vi ste taj osjećaj koji ostane
Kada se ništa više ne mora činiti
A prazna tijela kažem mu
U koje od njih se nastaniti
Za dosadnih dugih popodneva