Saladin Burdžović rođen je 1968. godine u Bijelom Polju. Gimnaziju je završio u rodnom gradu a knjiţevnost studirao u Beogradu i Nikšiću. Pojedini naslovi iz njegovih knjiga zastupljeni su u preko četrdeset antologija, zajedničkih zbirki i zbornika poezije i proze. Prevođen je na mađarski, poljski, bugarski, makedonski, slovenački, turski i njemački jezik. Dobitnik je vise nagrada za poeziju, prozu i drame. Član je Crnogorskog Društva Nezavisnih Književnika (CDNK) i, od 2008. godine, Udruţenja književnika Njemačke-Hessen (Litteraturgeselschaft e. v. Hessen-Deutschland). Za knjigu “Rifat” ove godine je dobila nagradu “Risto Ratković” koju ravnopravno dijeli sa Oljom Savičević Ivančević.

SANDŽAČKA RAZGLEDNICA


U Novom Pazaru,
s vremena na vrijeme,
ulici što se po tebi zove
promijene ime!


Pa opet vrate tvoje!


Nijesu te, izgleda, ubili dovoljno!?


Nijesu te zaklali do kraja...


Još sija zvijezda sa tvoga čela
iznad Bedema,
uzalud bi džematlije
da je prikače na polumjesec!


Još sija zvijezda crvena
kao krv plemenitih i rođenjem već
osuđenih da umiru i rode se istog dana

 

NOVI SVIJET NOVA KLASA


Promijenio se svijet Rifate!


Za trideset srebrnjaka, možda i jeftinije,
konačna propast se nikada i nije mogla
odrediti tačno u cent.


U ruci kipa Slobode
umjesto baklje
zasijao sterilizirani špric,
iz usta mu viri
kameni džoint a i ne gleda
ka Atlantskom okeanu
već, nakon posljednjih katastrofa,
ka New Orleansu.


S obzirom da je Amerikanac
Noe je barku zamijenio
za najsavremeniju jahtu,
na kojoj ipak ima mjesta samo za njega.


Umro si na vrijeme!


Ili, bolje rečeno,
ubili su te na vrijeme...

 

SJEĆANJE II


Na osamnaesti rođendan
pokušao sam da ubijem brata
koji je prešao u drugu religiju!

I dan danas zažalim što mi je pobjegao.

Ali, opet,
kada ga neko pomene
ja kažem: moj brat.

Ne znam,
čudo su, valjda,
te navike.

Našim putem prolaze trgovci.

Zastanu, piju vode i puše duvan
i svaki mu nosi moju poruku:
Vrati se rođeni – laka je bratska ruka.

Go to top