Olja Savičević Ivančević rođena je 16. septembra 1974. u Splitu. Pjesnikinja i spisateljica, uvrštena je u mnoge domaće i međunarodne antologije poezije i proze. Knjige su joj prevedene na jedanaest svjetskih jezika te objavljene u Evropi i SAD-u. Pojedinačne pjesme i priče prevedene su i objavljene na tridesetak jezika. Za knjigu “Divlje i tvoje” ove godine je dobila nagradu “Risto Ratković” koju ravnopravno dijeli sa Saladinom Dinom Burdžovićem.

MITOVI I LEGENDE

Kad sam imala devet
Otac mi je rekao
Da je njegov otac
Da su još neki preci
Da je naše prezime
Iz Crne Gore
Crna gora crna gora
Ponavljala sam pitanje
A tajna zemlja je
Zorila u mojoj glavi
Napamet sam je zavoljela:
Lijepa siromašna sitna ponosna
I nikad mi neće pripadati – divno
Zatim je odnekud
Iskočilo čitavo pleme
Muško rodoslovlje
Stričevi đenerali
I tetke partizanke
Geleri u koljenima
Mrtvi djed s fotografije, pilot
Njegove četiri žene
I ona šukunbaba hajdučica
I jabuka puna dukata dokotrljala se
Pod moj krevet
Probudio me miris pečenog mesa
I kubura s nečijeg vjenčanja
I ja sam istrčala pred rijeku Zetu
I gurnula jezik među Goranove zube
Iako dijete, od njega starija
Po mom povratku kući, u Dalmaciju
Ostavlja me u dugom pismu
Na koje još ne znam odgovoriti,
Ali na more je došlo ljeto
I ja sam, premda izgrebena srca
Već imala druge razloge
S početkom rata slavni stričevi
I visoke tetke
Vratili su se u ladicu među ordenje
I epolete
I umrli od tuge, teško uzdišući
I ja sam zamalo umrla na suncu
Na drugom kraju svijeta, odjednom
Od moje Crne Gore mi je ostalo
Samo tvoje ime Gorane

 

LUBENICA


Netko je igrao svoju igru
Netko je slijedio svoju zvijezdu
A ja sam imala ljeta žar
I slatku lubenicu iz Makedonije
Ona je imala srce, ja sam imala sunce
(Izvana zeleni mjesec
Iznutra crveno sunce)
Kad sam bila gladna jela sam
Lubenicu
Pila sam kad sam bila žedna
Gdje god sam išla
Lakonoga svugdje sam
Lubenicu kotrljala
Nijednom mi se
Razbila
Nije

Tad sam na žarkom repu istog ljeta
Srela dječaka
Jahao je val
Zamijenimo se, kazao je dječak
Dat ću ti morski val
Za tu lubenicu
Dat ću ti slanu za slatku vodu
O kako sam pogriješila
Kada sam ga poslušala
I uzela sol za šećer

Ali u doba toplih ugodnijih dana
U kojima krv navire u voće
A med lipti iz srca svih stvari
Kradom skidam cipele i trčim
Preko trgova i bulevara
I čujem je kako se
Tamo u daljini
Još uvijek
Za mnom
Kotrlja

 

VIJEK


Kada je došlo do toga
Bila sam neočekivano mirna
Otresla sam pepeo s haljine i krenula
Toliko naglo i sigurno
Da sam se i sama zapitala
Kako možeš tako mirno i spokojno
Kako možeš tako brzo i bezbrižno
U daljini sam uočila
Medvjedicu koja razgrće gole šume
Koze kojima se pod nožicama
Krune brda
Vučice i lasice u guštiku
Gladne malo krvave oko usta
Iako su se skrivale
Poznala sam ih i mahnula im
Pa bile su to moja majka i moje babe
Na dugom putu kući preko groblja
One su pojele sav moj
(Da me ne bude)
Strah

Go to top