BALANS U IRONIJI

Na Fortici,

s jedne strane drveta:

dvije krave leže.

Čuva ih pas.

A s druge,

na klupama

dvije cure kistaju grad.

 

ROD

Na jutra često

očni kapci ne prijenjaju.

Dođe čas

pa i lijenost moljaka

mrzovolju,

tražeći nit

svog siromaštva.

 

Smije li se

i na kojim visinama

zatezati žica?

 

Skoro iz crno-bijele tehnike

s čujnim hrskanjem štapa

umornim korakom

starac korača iz kafane.

 

Pomislih kako su

za vinograd

grubi želježni stubovi.

Čvrstina ih nastavi

osvajati okom.

 

Gleda u polje sa žalom,

lozu sa drvenim stubovima

kako se plete

njena kora.

 

Tako vrijeđaju njen rod,

a jesen crveni

njeno lišće

suština postaje ranjiva.

 

A znaš,

da sunčanije

polako ispipava slatkoću.

Više ne treba

gubiti vrijeme

pitajući se:

Kako bit bogat

od posudbe?

 

SJEME

Počele su krckati,

grane pamćenja.

Primjećujem

na tkanje poštovanja

lakše padne

pokoja kap

vjere.

(Koja traži ljepljivi plašt.)

Ovdje se peru ruke

isključivo

iz higijenskih razloga.

Prestajem se ljutiti,

što smećar

svako jutro

savjesno obavlja svoju dužnost.

Uvijek kasni saznanje,

šta se prvo okreće:

glava ili rame?

Samo ne bih volio

da zaborav niče

u hladu.

DRAGANA MRKIĆ, Tri pjesme

Rođena 10. jula. 1978. godine u Nikšiću. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Nikšiću,…
jul 13, 2021
Go to top