ARHIVA ANTIBARBARUS

Rođena u Podgorici 1980. godine na dan kada je objavljena prva štampana knjiga slovenskog Juga. Po obrazovanju je doktor književnih nauka, po profesiji univerzitetski predavač, po pozivu poetesa koja aktivno objavljuje od svoje petnaeste godine, po strasti majka, rok-muzičarka i svjetska putnica. Kao posebna izdanja objavila je sedam knjiga poezije, od kojih jednu na španskom jeziku. Dobitnica je velikog broja domaćih i inostranih književnih nagrada. Radi na Filološkom i Filozofskom fakultetu u Nikšiću, živi u Podgorici, zaljubljena u juče, danas i sjutra.

VLADIMIROV PUT

Odlučio sam – vraćam se sjutra, ne mogu više
u ovoj zimi i osami;

kožu sam, poput kaputa, objesio na
dovratak,
a lice su mi, odmah po dolasku, oduzeli

Sve što znam vrata su prema mraku
Sve što znam vrata su prema mraku
odzvanjao je u meni, dok putovah ka Hadu, Hinijev stih
šireći mi se po glavi kao mišji zadah
na požnjevenoj očevini

I nije me dočekao repati
i nisu vatre gorjele
i nisu grešni isparavali iz lonca,
bilo je baš kao na Dalijevom platnu – samo
preopširno nebo
naduveno kao podvaljak žabe pred parenje,
samo bruj ništavila i pustoš u prisustvu;
Pred mojih zaleđenim dahom

tišina se, ogrezla u strasti, sramno
množila sa besmislom
izvijajuć svoju znojavu kičmu

Rekoše samo – evo ti školjka, odmori se u njoj,
nek ti vjekovi kroz njen sedef šume
pjevajuć umilni refren o prahu

Rekoše – evo ti glas vjetra
u zemlji u kojoj se razumije jedino jezik kamena

Dozivao sam, dozivao, dozivao, osakaćen kao presađeni kesten,
kao pupoljak u tundri, kao milozvučno narječje
svedeno na hiljadu riječi,
dok ne umrijeh nanovo

Nekim čudom dospjevši u unutrašnjost tvojih kapaka,
u jedini hodnik između naših svjetova,
svom snagom zagrebah po njima
sve dok nisi prokrvarila i pogledom počela da vezeš crveno

Stvaranjem procvjetava novi pupak
na trbuhu umjetnika, reče mi jednom Šimborska…
Onda ću se i ja vratiti među žive
čim pronađem put do tvoje pjesme

ČARANJE

Rani se kopa grob

za jednom samo zvijezdom

kad gine dan

prah plah zvjezdolik

svat od kamena srebrolik

Rani se kopa grob

kad po talogu gmiže

poslednji titraj bjeline

sumrtva okosnica

vez krvi nebesnica

Rani se kopa grob

kad je što u duplje bježi

u kamen urezano

šepavi sonet vilin sin

od zemlje rođen u nedođin

Rani se kopa grob

kad ludo iz grudi

rebra razbije

rđa u ruci na kapku so

sve od mesa u suza do

Rani se kopa grob.

Kud ruke tu i srce.

 INFERNO

Io venni in luogo

d’ogni luce muto

Dante

Naglo

kao nenadano klimanje prve glave Zakavkazja

neočekivano

kao trag žutog u tirkizu

ne znam ni kako ni zašto

oprošteno mi je

sa malim zakašnjenjem

grohota iz mrtvih trbušina

zavarničilo je u meni

mislio sam

ako treba

odblejaću mucave slogove

odbijam da umrem u tišini

neću nijemo preperjavanje

sada kad ostajem go na strmini

dana za kojim dan ne dolazi

kako u zamršaju sjenki

prepoznati svoju

ako ne progovorim

kako u širokim poljupcima smrti

razaznati svoj sok

Odbijam da umrem

Neće se pogrebne trube

odsustvom mojim nadimati

Idem u Riječ

makar bezumljem zaplovio