Olga Vojičić-Komatina rodjena je 4. januara 1978.  godine u Nikšiću. Doktorirala je 2016. godine na Filološkom fakultetu u Nikšiću. Učesnik je brojnih međunarodnih naučnih skupova u zenlji i inostranstvu, a bila je i gostujući profesor na Katedri za južnu slavistiku Humboldt univerziteta u Berlinu, gdje je održala predavanje o imagološkom aspektu Njegoševog djela Gorski vijenac, Takođe je bila učesnik međunarodnog naučnog simpozijuma pod nazivom Susjedi,  susjedstva, prostori susreta i sukoba,  koji se održao oktobra 2022.godine u Krakovu (Jagelonski univerzitet). Honorarano sarađuje i sa školom jezika Educo Centar, u svojstvu predavača crnogorskog jezika, a od 2021. godine honorarno i kontinuirano sarađuje i sa Francuskim institutom u Podgorici, gdje je angažovana kao predavač crnogorskog jezika određenim grupama stranaca iz Delegacije Evropske unije i ambasade Francuske. Živi u Podgorici, radi na Filološkom fakultetu u Nikšiću i na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju gdje drži predmete: Opšta književnost I i II, Poetika književnog djela I. Andrić/M. Crnjanski i Pisanje književne kritike (časovi dati u okviru zvanja docenta) i predmete: Južnoslovenska draama i pozorište I i II, Crnogorska drama i pozorište I i II I Savremena dramatologija I i II (u funkciji pozajmljenog predavača sa Filološkog fakulteta).

U pripremi joj je knjiga „Crnogorska poezija između dva svjetska rata“.  

                                      

Kada bih bila kamen - Povodom Ratkovićevih večeri – 53. put

Kada bih bila kamen, ili, kako to naš pjesnik, a prijatelj iz Palestine, kaže, kada bih bila hadžar, onda ne bih mogla znati, a ni s vama zajedno osjetiti koliko je posebna ova noć, noć ovog zemana, u ovom sokaku i ovoj avliji, a pod pendžerima Ristovog doma. Ne bih tada znala ni kako je kada vas dotaknu mrtve rukavice koje su nekada nosili bivši anđeli, niti da Leviatan nije samo starozavjetna neman, već možda i najljepši mit, spasilac, mesija, ko zna ko li, a ni da fantom baba može biti i vještica i spasiteljka jer riječi znaju zadati i smrtonosne rane, ali znaju  biti i iscjeliteljke. Ma ne bih znala ni da siromah može pisati pismo mrtvoj i nepismenoj majci i da majka pismo nikada ne može ni u ruke staviti, kao ni da ponoć mene može najsilnije obasjati galaksiju i pokrenuti i crnce protiv Amerike i rastočiti Lim po moru, po moru zvjedosjajnom i zelenom od Lima. Potonula bih u neznanju ne otkrivši da ikone mogu da kreiraju i oni koji ne vjeruju u boga, ne zato što misle da ga nema, već što su ljuti na njega i što se ne mire sa njegovim nepravednim raspodjelama života. I smrti.  Ne bih tada znala ni da dijete iz ormana može da gleda oca koji ga nije sahranio, kao ni da iz kovčega mogu cvjetati bijeli ljiljani.

Ali ja nisam kamen. I znam da je Ratković lučonoša naše poezije i našeg kulturnog nasljeđa. Da njegov idiom ne liči ni na jedan prije njega ni poslije njega. I znam da u epikom krojenoj Crnoj Gori, njegova pojava jeste bila i iznenađenje i nepoznanica i nevjerica i šok. Možda i provokacija. Krik. Samo je on mogao spojiti sir i zvijezde i nimfi  dati i magiju majke, i u dodiru naći spas, samo su njegove dirke klavira mogle da reže kao pas i samo su njegova Bogojavljenska nebesa hučala dijeleći dva svijeta – mrtvih i živih. Ili ih, možda, spajajući.  Iz njegovog se pera prolamalo. I još ječi… Ječi porukama koje se moraju otkriti i otkrivati i više i dalje.

On je bio prvijenac svega novoga i interesantno, i reformator svega staroga. Znao je da i kad poseže za tehnikom nadrealističkog automatskog pisanja u kojoj se može bilježiti sve što pjesniku padne na pamet, a da se nikome ne odgovora zbog toga, ipak se mora uvesti neki red, makar i prividan. Zato je i njegov nadrealizam bio drugačiji, articifijelan, do tančina razrađen, sa temama nastajalim između sna i jave – kako to i priznaje u nekim svojim esejima (Beogradski nadrealizam, O nadrealizmu danas i ovde, Duh nove poezije i njena tehnika, O nadrealizmu iz mog života itd.), ali sa tehnikama harmonično i planski pozicioniranim. Znao je i da pjesnik mora imati moralnu obavezu prema onome kome se obraća, zato je napisao i esej Moralno pitanje umjetnosti i u njemu dao apologiju svoje poezije rekavši da pjesnik i postoji radi onog koji će ga čitati. Čitalac mu oživljava poeziju. Iznova i iznova.

Znao je i da ima mnogo Nevidbogova u nama, i da što ih više ima, više je i tema i razloga za pjesmu. Zbog naših nevidbogova i imamo nepresušnu koncentraciju literarne kolosalnosti. A nemaju je ni Šveđani ni Norvežani, recimo, kod njih se mirno živi i bog nije nevid nego vid. Znao je pjesnički prozorljivo i da će se prevoditi na engleski jezik, samo nije znao da ćemo tražiti prevodioca 120 ljeta. I kad smo već kod engleskog, da vidimo kako li zvuči prevod sintagme Nevidbog na anglo jezik. In the middle of nothing. Usred ničega. Nedođija. Ali ovdje fali Bog. A Nevidbog je mjesto koje Bog ne vidi ili koje se sakrilo od njega. Silna Ratkovićeva poruka je da svako mjesto u kojem zamre dobro i humanost, multikulturalnost i zajedništvo, jeste tragički topos. Samo ono mjesto u kojem se Vasvija i Đorđe mogu voljeti slobodno, može biti Svevidbog. I samo svevideće može biti ono obzorje na kojem Zorajev pokušaj da komadom najfinijeg stakla očisti nokat svoje drage da ne bi imala ni crno ispod njega, neće se tumačiti kao vandalizam, već najveće kavaljerstvo.

Znao je Ratković da će njegova kuća biti topos naših susretanja, naših radovanja poeziji i jednih drugima. Znao je i da su mogućnosti tumačenja njegovog djela nepregledne, kao što je i sam bio nedokučiv i raznoglasan, raznobojan,  živ i kad je mrtav. Poručuje nam da ga brusimo biljurom Zoraj beja, u luminalskim i svim drugim noćima, ali da nam centar uvijek bude ovo mjesto – mapa ljubavi – bjelopoljski vilajet Zamalek.

 

 

 

BORČE PANOV, POEZIJA

Borče Panov je savremeni makedonski pjesnik, dramski pisac, prevodilac i esejista. Rođen…
maj 20, 2024

Tatjana Zeković - POLIPTIH

Rođena u Podgorici 1968.godine. Završila je odsjek za francuski jezik i književnost na…
maj 02, 2024

Dino Lotinac, PRIČE

Rođen je 1986. godine u Sjenici. Studije književnosti završio je na Državnom univerzitetu…
dec 05, 2023

Bogić Rakočević, STIJENE

Bogić Rakočević je pjesnik, prozni pisac, književni kritičar, antologičar i TV autor.…
nov 22, 2023

Petar Matović, Somot i dim

Petar Matović rođen je 1978. u Užicu, završio je studije srpske književnosti u Beogradu.…
nov 12, 2023

MAJA SOLAR, A HTELA SAM

Maja Solar je ovogodišnja dobitnica nagrade „Risto Ratković“, za knjigu poezije „A htela…
avg 30, 2023

JIN ŚAOJUAN, ANDSKI KONDOR

(Yīn Xiǎoyuán, “殷晓媛” na Mandarinskom) je avangardna pjesnikinja i autorica koja stvara u…
mar 01, 2023

Anđela Bulajić, SLAGALICA

Anđela Bulajić rođena je 1995. na Cetinju. Godinu dana studirala je svjetsku književnost…
nov 26, 2022

DANILO LOMPAR, Tri pjesme

Danilo Lompar, rođen 2. januara 1978. godine na Cetinju. Objavio je 22 knjige poezije.…
jul 29, 2022

Uroš Zupan, LAGANA PLOVIDBA

Uroš Zupan rođen je 25. 8. 1963. u Trbovljama, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. U…
feb 04, 2022
Go to top