ARHIVA ANTIBARBARUS
Bogić Rakočević, STIJENE
- Detalji
- Pogodaka: 521
Bogić Rakočević je pjesnik, prozni pisac, književni kritičar, antologičar i TV autor. Objavio je dvadesetak knjiga iz različitih književnih oblasti.
Autor je niza dokumentarnih filmova o poznatim jugoslovenskim slikarima i piscima, kao i prve TV antologije crnogorske poezije XX vijeka. Radovi su mu prevođeni na sedamnaest jezika. Zastupljen je u svim važnijim izborima i antologijama savremene crnogorske književnosti. Dobitnik je brojnih književnih nagrada. Živi i radi u Podgorici.
IZGUBLJEN
Umjesto porculanskih figura
u vitrini držim cipele
na kojima su otisci svijeta
što mi je svašta uradio.
On je vječiti cirkus
gdje nevoljno hodamo po žici
nad ambisom neostvarenih želja.
Mnoge sam traćio dane
čekajući da na mene dođe red
i uvijek se zabrojim prebirajući one
u kojima me zahvatilo ludilo planete,
i uvijek vrebam nekog od njih
da ga upitam: Hej, druškane,
šta bi sa mojom mladošću,
gdje nestaše moje ljubavi,
srce mojih dana i sve drugo
što me veselilo pod nebeskom šatrom,
znaš li kada je život prošao pored mene
kao tiha rijeka u dolini?
Htio bih pitati još mnogo toga,
ali me obuzima strašna samoća
poput one u vojničkom krevetu,
potpuno sam izgubljen u predvorju snova
negdje između treptaja danine.
SOLITER
Tamo gdje sam nekad živio u pdrumu
nikao je džinovski soliter.
Obilazio sam ga dok je rastao
i nijesam gajio nikakva osjećanja prema njemu,
potom sam ga posmatrao kad se cakli
pod neonskim svijetlima ili neonskom suncu
i kao da sam buljio u sasvim običnu stvar.
Prirastao mi je za srce tek onda
kada sam poželio da se strmoglavim s njegovog vrha,
ali uzalud sam pritiskao dugme za otvaranje lifta,
on toga dana nije radio.
STIJENE
Mnoge oluje pamte pepeljaste stijene
pred kojima stojim izgubljen i tuđ
nalik zarđalom novčiću u zarđaloj travi.
Mogao bih prisloniti nešto uz njih,
knjigu, cipelu, ili zastavu na primjer
prije nego se potpuno izmrve
i pretvore u magličasti prah
koji će zaastrti malu zaravan.
Vjetar na njima svakodnevno uvježbava
razne melodije raznoseći mirise cvijeća
i guste borove šume što samuje vjekovima,
to je za njega delikatan posao
o kojem bi se moglo šaputati planini,
i reći mu da on svojom muzikom
svakodnevno kruni kamenu gromadu
po kiši, mrazu, i čemu još ne,
pripremajući čas njenog uništenja
tu, gdje najčešće boravi,
poželim katkad da me uzme pod svoje
i odsvira mi krišom nešto sasvim novo.