Daniela Andonovska -Trajkovska (3. 02.1979. godina, Bitolj, R. Sjeverna Makedonija) pjesnikinja je, prozna autorka, književna kritičarka, doktorica pedagoških nauka u oblasti metodike i redovni univerzitetski profesor na Pedagoškom fakultetu u Bitolju (Univerzitet “Sv. Kliment Ohridski” – Bitolj).

Članica je Makedonskog društva pisaca, Društvo pisaca Bitoljski književen krug i Makedonskog naučnog društva, gdje je bila predsjednica Uređivačkog odbora, a sada je šef Odjeljenja za lingvistiku i literaturu. Članica je uredničkog savjeta na Pedagoškom fakultetu gdje radi. Bila je glavna urednica književnog časopisa „Rast“, a sada je glavna urednica međunarodnog časopisa „Savremeni dijalozi“ i urednica knjizevnog časopisa “Stožer”.

Pored naučnih radova objavljenih u zemlji i inostranstvo (preko 100), koautor je međunarodne stručne publikacije „Vodstvo vo obrazovanieto“ i “Vodiča za obuku lidera u obrazovanju“ (izd. Makedonije i Holandije, 2013.) Takođe, autor je univerzitetskog udžbenika „Kritička pismenost”.  

Autorka je knjiga poezija: „Zbor za zborot“, “Poema za marginite”, „Crna točka“, „Stapalki“, „Tri“, „Kuća na kontrasti“, „Elektronska krv“, „Matematička poezija“, „Peš po vozdušna linija”, proznih knjiga: „Kafe, čaj i crveno nebo“, „Dekonstrukcija na prazninata“ i roman “Zirkači”. Koautor je jedne pjesmarice za djecu, a objavila je i knjigu knjževne kritike “Kniževno-kritička čitanja”.

Knjige su joj prevođene na arapski, engleski, italijanski i rumunski jezik. Dobitnica je nagrada „Noside“, Italija, „Praznik na lipite“  (Makedonsko društvо pisca), „Krste Čačanski“,  „Karamanov 2019“, „Makedonska književna avangarda“, „Abduvali Qutbiddin“ (Uzbekistan), Premio Mondiale "Tulliola- Renato Filippelli" Italija, "City of Galateo-Antonio De Ferraris" (Italija), Književni krug, Mihai Eminescu (Rumunija) i “Aco Šopov“.

 

 OPSTANAK

povećani broj bijelih krvnih zrnaca

u epruveti u kojoj pesnice imaju riječ

poslije moždanog udara električnih aparata

u kuhinji sa jednosmjernom komunikacijom

i trofaznom strujom

 

i povećan procenat bilirubina u krvi

u tijelo koje se pričvrščuje za gvozdene noge

na bolničkom krevetu

sa bijelim navlakama navučenim na žutim navikama

 

i smanjeno serumsko gvožđe jedne žene

u menopauzi

koja sa praznim želucem pije rđu

kad muža šalje na posao

 

i slatke priče o glikemiji

koja na svaku progutanu riječ

broji hljebne jedinice

 

sve je to

- borba je za opstanak

 

GODOVI SREĆE

kad se majka i dijete igraju žmurke

kuća se glasno smije

ispod drvenih se dasаkа krije

i čeka da ih visoko podigne

sa morem uspomena

sekunde se za stomak drže

i kikoću se

zidovi se pomjeraju unazad

a vrijeme se proteže kao elastična traka

do novog temelja

na kome se budućnost zida

 

kad se majka i dijete igraju žmurke

sve se kuće horski smiju

otisci prstiju pucaju po zidovima

na raspjevanim slovima koje uče da čitaju

sa isplaženim jezikom

i ponad linijama grafitne olovke

u kojima vrišti automobilska sirena

kako bi viđena bila

i Sneška sa mišlju zaglavljenom na nebu

i osmjeh na leptirovim krilima

ko ne zna da je crv

i pauk koji naše snove plete

da ih razmrsimo kad smo budni

oživljavajući mozaik života

 

kada se majke i djeca igraju žmurke

godine srećno se smiju

i pričaju nam priče

koje svjetlucaju u mraku

i griju nas

kada hladne noći

u srcima našim zimuju

 

JEDNAKOKRAKI TROUGAO

Ograničila sam pravu sa dvije tačke

i stavila na nju još jednu

identičnu njoj

Preklopila sam ih

Kako bih sakrila jednu ispod druge

Kako bih rekla da su moje

                                                              a nisu

Kako bih rekla da su iste

                                                              a nisu

Kako bih rekla da su tjelesne

                                                              a nisu

 

Zagolicala sam jednu pravu

na sredini

i podigla sam je

s dva prsta u jednu tačku

 

Izdigla se ona poput kućice

usred šume

 

Ograničila je prostor

 

Objesila je dan na tri klina

 

I ušla sam sama unutra

sa krovom iznad glave

sa kamenom u hljebu

 

ŽIIVOT JEDNE PRAVE LINIJE

mnogi ljudi čitavog života žive na jednoj ravnoj liniji

bude se u 6

                              sa slanim tačkama u očima

idu na posao u 7 i 30

                              sa perifernim uglovima u mislima

u 10 i 30 piju kafu

                              - oko na zidu broji

                              stepene vrućine          

u 16 se vraćaju kući

                              - korak bliže nuli

u 18 skrivaju ostatke svojih podijeljenih misli

u 20 plaču nakon izgubljenog dana i obećavaju sebi

da će od sjutra početi da dišu u više od dvije dimenzije

u 22 zaspu na X-osi ispred televizora

u 03 prelaze u spavaću sobu

                                   i tamo nastavljaju svoju ravnu liniju

od jedne tačke do druge

od jednog segmenta do drugog

 

mnogi ljudi ne znaju da cio svoj život žive

                                         samo na jednoj ravnoj liniji

 

 

ELEKTRONSKI KVADRIPLEGIČARI

Pitam se koliko dugo bismo živjeli

bez elektronskih pluća

za koja smo vezani tijelom koje nije naše

- kvadriplegičari sa infracrvenim svjetlom u glavi

 

bez usisavača sa kojim skupljamo paučinu

u uglovima naše svijesti kojoj ne dozvoljavamo

da izađe van bez pudera za lice

bez sijalice koju obožavamo kao Bog Sunce

bez mašine za miješenje hljeba

koja nas hrani glutenom i aditivima sa oznakom E-215

jer ne može da udari tijesto po stolu

kako bi omekšala teško srce čovečanstva

I kako bi nam bilo jasno da se samo na taj način može uhvatiti vazduh

kao aditiv starog vremena bez kojeg smo niko i ništa

bez megapiksela sa kojima vidimo svijet

i bez kojih smo slijepi

bez vi-fija sa kojim govorimo sve jezike odjednom

i sa kojima smo znalci, ali ne i mudraci

jer samo smo poznate face koje žive u limenci

 

koliko dugo bi živjeli bez elektronskog protoka krvi

u našim facijalnim kapilarima

bez čipovane demokratije

koja nas stalno nosi u džepu

tako da nas uvijek može nazvati

kad zaželi da bude slobodna

 

ČOVJEČULJCI OD PAPIRA I BOG

U ovom gradu nema nijednog doma ...

samo kuće sa kojih svaki dan

izlaze čovječuljci od papira

koji ulaze u brodiće od papira

i odlaze   

nebi li postali bliži sebi.

 

Svake noći čovečuljci od papira

ulaze kroz bravu

psujući dan

koji ne traje dovoljno dugo

da pronađu sami sebe

 

Svaki dan izrečene psovke

plove po rijeci između olovnih riječi

koje izlaze iz novina prošlosti

tražeći Boga

 

 

 

 

 

 

EMILIO NIGRO, POEZIJA

Pisac i novinar, pozorišni kritičar i pjesnik, porijeklom je iz Kalabrije.
okt 23, 2024

Lena Petrović, TRI PJESME

Lena Petrović (Beograd, 1984) završila je osnovne studije prava u Beogradu i master…
sep 22, 2024

BORČE PANOV, POEZIJA

Borče Panov je savremeni makedonski pjesnik, dramski pisac, prevodilac i esejista. Rođen…
maj 20, 2024

Tatjana Zeković - POLIPTIH

Rođena u Podgorici 1968.godine. Završila je odsjek za francuski jezik i književnost na…
maj 02, 2024

Dino Lotinac, PRIČE

Rođen je 1986. godine u Sjenici. Studije književnosti završio je na Državnom univerzitetu…
dec 05, 2023

Bogić Rakočević, STIJENE

Bogić Rakočević je pjesnik, prozni pisac, književni kritičar, antologičar i TV autor.…
nov 22, 2023

Petar Matović, Somot i dim

Petar Matović rođen je 1978. u Užicu, završio je studije srpske književnosti u Beogradu.…
nov 12, 2023
Go to top