ARHIVA ANTIBARBARUS

Rođena 1972. u Zagrebu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

 (povijest/komparativna književnost).

Objavila je 16 knjiga poezije, proze, ogleda, kritika, intervjua, eseja. Dobitnica je Nagrade Julije Benešić za književnu kritiku (za knjigu "Muza izvan geta", kao najbolje književno-kritičko ostvarenje u 2010. godini), Nagrade Kiklop za pjesničku zbirku godine 2011. (za zbirku "Pleši, Modesty, pleši") i  nagrade Orfej za sveukupnu književnu  izvedbu 2020. u Plovdivu.

Stalna je saradnica na Trećem programu Hrvatskog radija, u emisijama Riječi, riječi, Lica okolice i u Bibliovizoru, urednica brojnih knjiga, urednica u časopisu Riječi Matice hrvatske, te u urednica poezije u novinama za kulturu Vijenac.
Učestvovala je na književnim festivalima i susretima u Francuskoj, Švedskoj, Poljskoj, Slovačkoj, SAD-u, Bugarskoj, Turskoj, Iranu, te u zemljama regiona. Dobitnica novinarske stipendije NRW Kultursekretariata iz Wuppertala i jednomjesečne stipendije „Absolute modern“u Skopju. 
Prevela je s engleskog knjige Orhana Kemala, Tozana Alkana, Leyle Karachi, te uredila i prevela „Izbor suvremenog arapskog ženskog pjesništva“, u izdanju Shura Publikacija.

Pjesme su joj prevođene na talijanski, slovenski, slovački, makedonski, turski, njemački,  albanski, slovački i engleski jezik.

ŠKARE

Mogla bih prihvatiti poziv i završiti
danas u nečijem krevetu. Ipak, ostajem
u papučama i u flanelskoj pidžami.

Slušam kako mačka ganja kosa
i znam da će ptica pobijediti.

Tijelo putuje samo onda kad noge
rastvaraju se same od sebe, a glava je,
okrenuta otraga.

Noge se šire, kao vrtne škare, i nitko
ih, osim tebe, ne može spojiti.

RAJ JE TU


Raj je tu, oko nas, rekla je, i
okrenula se prema muškarcu koji je
izabrao Ferrero Rocher umjesto putovanja
u neizvjesnost, umjesto žene u vrtu sa
šparogama. I da, što još reći o svijetu
s praznim marketima, raketama
koje stoje uspravljene i čekaju jutro u
kojem konačno počinje smak svijeta?
Dragi moj Aslame, tvoje tamno lice i
poruke sa srcima kako da sutra dođem
do Grčke i provedem samo dan-dva
s tobom na ležaju koji je svega dva-tri
centimetra viši od grubog poda bez
tepiha, bez ikakve nade da ćemo u tom
gradu provesti ostatak života…
Raj je tu, u tvom pogledu preko video
ekrana, u tvojim porukama s kavom i
cvijećem, u tom sprešanom Orijentu
koji se spustio na Mediteran, vlažan
i suh u isto vrijeme. Klizim, opet bježim
ovog jutra u mjesta iznad mojega grada i
samo me misao o tvrdim papirima može
spriječiti da otplutam, kao nekad,
miljama od sidra i čvrste obale. 

BIJELA KRALJICA

Došla je sedma godina i ona je konačno
Raščistila s imaginarnom ljubavlji.
Ona ponovo, kao nekad, provodi jutra
pred ekranom na kojem se nižu
Slike: nisu osunčane, nema mora niti
Sjajila, niti mornara i onog ushita koji se
Pojavi kad umorni putnici shvate da i more
Ima svoj kraj. Nakon dvije, tri pjesme,
Ona se, kao nekad, baca u veliki krevet
I vodi ljubav s novom, nestvarnom ljubavi:
Uzdiše, preokreće se, kao da zimski vjetar
Ulazi u nju i oplođuje ju snagom zmije u
Davnom mitu, koja je zavela djevojku i
Ostavila je samu nasred puta, punu želje.
Kasnije, predvečer, kad snijeg bude padao
S krovova, ona će biti sama i mirna,
Kao bijela kraljica usred ugasle divljine. 

OTOK

Ponekad je teško zamisliti,
Postoje savršena vremena
Kad nema velikih briga,
Kad nema čak ni onih manjih,
Kada sve teče bez narušavanja
Mira, kad nema vampira, niti
Velikih valova koji potapljaju,
Niti velike potrebe da se sreća
Dokazuje svijetu.
Otoci su tek prividno povezani
S kopnom, mostovi začas nestanu,
Ostaju komadi zemlje u moru,
Oko njih nema ni granica,
Samo suho lišće pri kraju ljeta,
I par zapisa na dlanu, izgorjela
Šuma koja se oporavlja... 

PRSTI I PRERIJE

Tvoji prsti kao velike, bijele škare,
Kao krakovi bezvremene meduze
Slijevaju se u moje korito, kao da ih
Je umirila rijeka tamo otposlala,
U utrobu, na mjesto gdje počinje Svijet.
Začeće ili druga, najvažnija defloracija,
Ona od koje kreće novi život, tvoj i moj,
Jer svako to tijelo živjelo je u svojoj
Odvojenosti, kao nepotpuno ili konačno,
Zamrznuto ili bez dodira. Prsti u preriji
Među travama i divljim psima, u dolu u
Kojem samo pijesak se preokreće i troši
Vrijeme i sanja uzmak, od zbilje i snova,
Prsti koji istražuju moje biće iznutra gdje
Nema ničeg, niti se ijedno biće pomaklo.
Plahte će zauvijek ostati suhe i netaknute,
Kao bijela jedra na srušenoj galiji, kao
Bijeli otisak na kojem se vidi obris doživotne
Ljubavi.