Književno veče povodom 30 godina od smrti istaknutog crnogorskog književnika Ćamila Sijarića održano je u galeriji Centra za kulturu, u organizaciji javnih ustanova Ratkovićeve večeri poetije i Centar za kulturu.

O Sijarićevom životu i djelu govorili su direktor Centra za kulturu Milko Kovačević, direktor JU Ratkovićeve večeri poezije Kemal Musić i profesor književnosti Radoman Čečović.

Kovačević je kazao da je književnik svojim radom odavno zauzeo mjesto u pročelju zavičajne sobe, zavičajnih stvaralaca i da on to pročelje drži ponosno te da će tu i ostati sve dok se bude okupljalo oko njegovih djela. On je istakao da se dodatno mora valorizovati rad naših zavičajaca jer je, kako je kazao, privilegija biti komšija, zavičajac i zemljak Sijarića, Ratkovića, Brajkovića ...

- Sijarić je često govorio da zavičaj koji nema pisca isto je kao kuća koja nema temelja. Sasvim je sigurno da se Ćamil nebi toliko vinuo u visine da nije bilo njegovog sela. To je bio neiscrpan izvor za njegov rad. Ta gora, ta voda, kuća prekrivena slamom, bijeda i žalost, ratna patnja bile su ono vreteno oko koje je Ćamil vrtio svoju pređu, a od pređe je ispleo i istkao najljepše rečenice bjelopoljske proze, kazao je Kovačević.

Profesor Radoman Čečović se osvrnuo na poeziju Ćamila Sijarića za kojom se, kako je kazao, posvećenički može ići  i kojoj se svakog puta možeš vratiti isto onako kao što se vraćaš kući iz daleka, umoran i pomiren sa činjenicom kako je svijet nesagledivo čudo.

- Ćamilova poezija jeste život i jeste od života. Takođe, Ćamilova poezija jeste i priča jer je iz pričanja, jeste priča jer je od mitosa, od života koji se trudi da potvrdi sam sebe tako što će se dogoditi u mitskom prostoru i vremenu pjesničkog teksta kao u neupitnoj mjeri smisla, kazao je Čečović.

Direktor JU Ratkovićeve večeri poezije i književnik Kemal Musić podsjetio je na da su najbolji književnici poslije Njegoža rođeni u Limskoj dolini, te da je zbog toga rečeno da je Lim krvotok crnogorske književnosti.

- Književna kritika još uvijek nije do kraja istražila djelo Ćamila Sijarića. Ali oni što su se bavili prozom i poezijom ovog velikog pisca uglavnom se slažu da djelo Ćamila Sijarića živi u znaku neprestanog preispitivanja paradoksalnosti prošlih vremena, bivših ljudi i vjerovanja. Ćamil Sijarić prolaznost doživljava kao vrstu nenametljivog alegorijskog nesaglasja sa stvarnim događajima i pojavama. Čestim prilozima za vrijeme i brižljivo odabranim atributima ukazuje se u Sijarićevoj književnosti na pogubnu izdvojenost osjetljivog pojedinca. Razdaljina između živih i mrtvih često se podudara sa jednostavnom nemogućnošću postojanja i nemogućom postojanošću jednostavnosti. Nestajanje jedne osobe jeste ponovo rađanje u jeziku. Do složene jednostavnosti nestajanja, prepoznatljivo sijarićke, teško se dospijeva. Čitav Sijarićev platonizam djeluje kao sjećanje koje je sjenka prvobitne ideje, kazao je Musić.

Prozu i poeziju velikog književnika čitali su glumci bjelopoljskog pozorišta Slađana Merdović i Predrag Vukojević. Moderator književne večeri bio je Edin Smailović.

Književno veče organizovali su Centar za kulturu i JU Ratkovićeve večeri poezije.

 

Go to top