Radomir Ilić, Pjesme

Rođen je 25. jula 1959. godine u Mioču kod Bijelog Polja. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, gimnaziju u Bijelom Polju. Apsolvirao je na Katedri za jugoslovenske književnosti i opštu književnost novosadskog Filozofskog fakulteta, a diplomirao na Odsjeku za srpski jezik i južnoslovenske književnosti Filozofskog fakulteta u Nikšiću. Bio je novinar, saradnik i urednik u brojnim domaćim i inostranim medijima, autor zapaženih intervjua, reportaža i komentara. Književne i lingvističke radove objavljuje u domaćoj periodici.

Živi i radi u Mioču i Bijelom Polju. Pjesme koje objavljujemo iz njegove su novoizašle zbirke Lisanska balada i druge pjesme u izdanju bjelopoljskog Pegaza.

 

KANJANKE

Subota, jutro, sunce s Ozrena

Zlati bregove, brda i dólje;

S milom sam majkom oka još snena,

Žurimo na pazar u Bjelo Polje.

 

Mati je moja vedra lica,

Džemper i suknja seljačkog kroja,

Opanci, ceger i obramica;

-Živnide malo, srećo moja!

 

Prođemo Brežđa, pa zastanemo

Dokle opanke skrije u granje,

A onda strepim kako ćemo

Proći kroz malo selo Kanje.

 

Jer kada vide nju i mene

Još od Boríća izdaleka,

Izlaze redom kanjske žene

Mašu, i svaka majku čeka.

 

Grljenje, poljupci i priča duga:

... – A đe si drûgo!! ... e moj rode!..

... – Ubi nam povrće neka kuga ...

...- Sve se posuši, u elać ode! ..

 

... – E jes, šćer mi se rano uda ...,

... – Bogoti, kako su gore kod Kíće?..

... – Je li i kod vas ko i vùdā?..

... – Kako je žîvō, imate l’piće?!..

 

-Ajdemo, - molim je i vučem za ruku,

-Na Dugu Njivu stigli bi dosle!,

Al one ne vide moju muku;

-Kad ode autobus, šta ćemo posle?!

 

-Pa neka ode, nais će nešto,

A ima i onaj tahi skupi;

-Ne brini Srećo, - tješi me vješto,

-Sve će ti majka danas da kupi!

 

Pri samom kraju priče ove

Suza na bjelu hartiju pade;

Danas me svaka mjesto nju zove:

-A đe si rode!! … A đe si Rade!!

 

Smješim se, slušam ih i gledam, eno:

Lijepe i mile kao iz bajki;

U svakom licu vidim njeno,

U divnim licima tih dobrih majki.

 

SUNCE ZAĐE

Sunce zađe na zapadu jarko

Da śutradan ponovo ogrije;

Ti mi ode moja mila majko,

A odlaska ko da bilo nije.

 

Dok svijeća čista dogorjeva

Gledaju me tvoje oči mirne,

I srce mi u grudima pjeva,

Glas ti čujem, širiš ruke širne.

 

Daleko si, a ko da si ovđe,

Ne tugujem, ne žalim te više,

Niti čekam na san da mi dođeš

Kad proljećne učestaju kiše.

 

Šumi naše na imanju borje

I miriše cvjeće sa livada;

Idem kući kao da si tamo,

Ko da čekaš tvoga sina Rada.

 

Ko da ništa prohujalo nije,

Ko sad da ćeš da se tu obreteš;

Tvoj me džemper još i danas grije,

Ti mi tople čarape još pleteš.

 

PLAVO

Dok bi se sunce nad goru svilo

Skašo je Plavo dobrinjske strane;

Nije ga ovuda sa njim bilo

Da je naoštri i da mane.

 

Kad ga je dobra mati rodila

Sijevnu nad kućom munja ko znamen,

Njegova narav bješe svila,

Njegova kosa bješe plamen.

 

Za kozbašu ga listom zvaše,

Pred njim ni u snu niko ne smije,

I jednako ga poštovaše

Staro i mlado od vjere dvije,

 

A kad bi s proljeća išli da kose

U Zetu ravnu i u Zoganj,

Najljepši duvan na dar mu nose

Jer bješe munja, bješe oganj.

 

Žubori stara dobrinjska česma

I novi običaj vrijeme nosi,

Al tu je Plavo, ne da ga pjesma,

Evo pred nama kako kosi.

 

PJESNIK I GROBLJA

Milenko Lelović iz sela Bjelica,

Znanac mi stari i čovjek dobar

Majstor je zanata od dva lica:

Grobar i pjesnik, pjesnik i grobar.

 

Iz nužde on se bavio svime

Za poso čelnike molio često;

Udesi Svevišnji i jedan s njime

Da groblje bude mu radno mjesto.

 

Čeljadi dosta, a posla malo,

Dobrog čovjeka snašla muka;

Ne možeš nazad kad te palo,

Prihvati budak pjesnička ruka.

 

I tako posle iz dana u dan

Otvara grobnice, kopa grobove,

A noću kad ga napusti san

Umorni pjesnik niže stihove.

 

Za dušom dragom što je smrt uze

Drugom vrijeme tugu liječi;

Njemu danima kaplju suze,

Njemu noćima kaplju riječi.

 

Lako je pjevati iz daljine

Suncu radosti da se predaš,

Ali zapjevaj, majčin sine

Kada pustinju smrti gledaš.

 

Moraću zato otići k njemu

Bjeličku šljivu staru popit,

Potanko s njime zborit o svemu,

I na vrijeme pogodbu sklopit,

 

Kad će me crno krilo skriti

I bez molitve, i bez popa

Jednako će mi pod zemljom biti,

Pa barem pjesnik da me ukopa.

 
linija desno.png

VIJESTI IZ KULTURE:

Predstava “O ćutanju i drugim imitacijama sreće” najbolja na 47. FDA
Predstava “O ćutanju i drugim imitacijama sreće”, po tekstu Bojane Šolaje, u režiji Anđele Novaković i Miroslava Minića, proglašena je za najbolju na 47. Festivalu dramskih amatera Crne Gore, završenom večeras u
Prve priče 16 jun 2017, 21.19
Prve priče
Promocija Zbornika narativnih eksperimaenta učenika Srednje stručne škole – Bijelo Polje, pod nazivom „Prve priče“ biće promovisan 20. maja u 20 sati u Kući Rista Ratkovića. Ova publikacija izašla je u izdanju
Regionalna konferencija o pjesničkim manifestacijama
Regionalna konferencija o pjesničkim manifestacijama iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije biće održana u subotu u 11 sati u Kući Rista Ratkovića. O Smederevskoj pjesničkoj jeseni (Srbija) govoriće
Stihom govorim, u KIC-u Budo Tomović
Knjiga “Stihom govorim 5+” međunarodnog udruženje književnika i slikara Stihom govorim iz Bijelog Polja biće promovisana 19.juna u KIC-u “Budo Tomović” u Podgorici, sala DODEST, sa početkom od 19 časova. -
Festival dramskih amatera 09 jun 2017, 07.43
Festival dramskih amatera
Četrdeset sedmi Festival dramskih amatera Crne Gore održaće se u Bijelom Polju  od 12. do 18. juna 2017. godine,  pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Crne Gore i Opštine Bijelo Polje, u organizaciji JU Centra za

KNJIŽEVNOST:

Elvedin Nezirović, ČETVRTO SRCE BAJRAMA HODŽIĆA
Rođen 1976. godine. Diplomirao na Pedagoškoj akademiji, odsjek za Bosanski jezik i književnost na Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru, kao i na Fakultetu humanističkih nauka, odsjek za Engleski jezik i
Dragan Drobnjak, DNO 20 maj 2017, 23.04
Dragan Drobnjak, DNO
Završio studije književnosti. Do sada objavio roman “Ovo, ono i božuri”. Živi u Pavinom Polju kod Bijelog Polja.   DNO Usta su mi bila suva. Nejasne slike su mi se motale po glavi. Uporno sam se trudio da
Adnan Repeša, KRUG 20 maj 2017, 22.34
Adnan Repeša, KRUG
Rođen je 1978. godine u Mostaru. Priče objavljuje u časopisima širom ex-ju prostora. Do sada objavio zbirke priča „S obje strane srca“ i „Kratke priče za dugo umiranje“. Živi u Blagaju blizu Mostara.
DINA MURIĆ, BALKANSKI EVNUH 13 maj 2017, 17.48
DINA MURIĆ, BALKANSKI EVNUH
Rođena je 1982. godine u Rožajama, pjesnikinja, esejistkinja i filmska scenaristkinja. Autorka je zbirki poezije „Suza na kamenu“ (1998), „Amarilis“ (2001) i „Slike koje su ubile mit“ (2010), te zbirke narativne
Opširnije 1030 Hits
Aleksandra Vučetić Perović, ISPOVIJEST JEDNE POLUDJELE ŽENE
Završila je Filozofski fakultet u Nikšiću, Odsjek za srpski jezik i južnoslovenske književnosti. Portparol je u Pošti Crne Gore   Ispovijest jedne poludjele žene   Bila je zima… Da,
Opširnije 1751 Hits
linija desno.png