Aleksandra Vučetić Perović, ISPOVIJEST JEDNE POLUDJELE ŽENE

Završila je Filozofski fakultet u Nikšiću, Odsjek za srpski jezik i južnoslovenske književnosti. Portparol je u Pošti Crne Gore

 

Ispovijest jedne poludjele žene

 

Bila je zima…

Da, sjećam se dobro

po bolu u obrazima

i po sivoj boji mojega šinjela

na ulici hladnoj kada sam vidjela

nju i njega

Šta sam ono htjela…

Da zima je bila,

ja sam poletjela

ruka mi zatresla

čini mi se lijeva

čini mi se…Da! Da… lijeva

Htjela sam da vidim

Kakva je ta žena

I šta u nje ima…

A kod mene nema

Ovaj…

Žena…

Da! Da, žena

I tu gdje se ulica prekida

i sa drugom ulicom graniči se,

je li?

Oni su zastali

ja se okrenula

I tu…

O čemu sam vam ono govorila?!

O čaju i maci?!

Maca prede, ovako glavu zabaci

A čaj?

Sad pijem čaja strogo

Ranije sam pila kafu i to mnogo…

Šta?Da…

I tu sam ih srela

i sad ruka drhti malo

ova lijeva

Ona se smijala

zubata, od džinovske kocke

zubi su joj veći

A on, on…

Sad ću vam sve reći

On je drhtao i zvao moje ime

a ja sam sagnula glavu

imala sam samo jednu suzu plavu

suzu pravu

Ne znam šta je htio

nekako se smeo

Ja se i ne sjećam,

ali se činilo…

Ili se smijao i on

moja suza i moj šinjel

i ja

Sve mu smiješno bilo

Sad je sivo.

Vidite,

Ja pijem čaj bez cigare

i cigara šteti

i mili kao mrav…

Ne mogu više da se sjetim šta je bilo…

Ali ja nisam luda…

Nisam luda.

 

 

Dođi

 

Dođi i spasi

ovaj svijet što vapi

za životom

moju rosu

moje kapi

iz mora nečujnih

od žalosnih slika

od blijedih junaka i mrtvih pjesnika.

 

Dođi odnekud

već jednom se stvori

kreni

poleti

zajedri

zaplovi

sa iskrom života

sa neba mi padni

spasi me od ovih mrtvih, hladnih, jadnih.

 

Dođi iznenada

sa komadom neba

sa okom sunca što daljine gleda

ne časi časa

jer ja strašno gorim

spasi me od silnih

što ih umor mori.

 

Dođi samo

preda mnom se rodi

požuri

pojuri

nek te glas moj vodi

to te ja prizivam

iz priča, iz snova

jer ovdje već dugo nema vitezova...

 

 

Ja-žena

 

Malo meda i flaša rakije

i  jedno gorko oko

prekuvano

i ruke dvije

jegulje

na komad obraza naslonjene

i pramen kose

prozirne

i drugo gorko oko

prokislo

i ruža jedna

načeta

od vjetra nekog il’ jada

i vjeđe mrke

planine

i noge dvije

gredine

i neke grane

skršene

i neke vlati

zgažene

biserna  školjka

usnula

i jedna cijela pučina

preko koje te doziva

samotno moje ostrvo.

 

 

San

 

Svake noći uz uho svijam

Sjećanje jedno živo

Moj orao, lav i zmija

Riba gipka i bivo.

 

Jede me, izgara i opet cvjetam

Nanovo me rađa

Ljulja me, nosi i jutrom vraća

Jedna stara lađa

 

I sve mi živo taj svijet, to udišem

Tajno u kutu svom sama

I krijem se, pa snove brišem

Između noći i dana

 

A noću nanovo uz grudi svijem

Tu sjen što ludo mi prija

I ne znam da li sam lovac il plijen

Jagnje il vuk što zavija

 

 

Ogledalo

 

U mraku pipam,
gdje si zalutalo
jedino moje
davno
ogledalo

da s tebe sklonim 
pošten
prst prašine, 
da skinem zemlju
snjegove, godine

jedino moje
davno ogledalo
oko bi se u tebi pogledalo

oko bi niklo nanovo
iz trava
iz suza i trnja
iz groba gdje spava

jedino moje 
davno ogledalo
oko bi moje možda progledalo

oko bi ovo iz četiri zida
rob-oko bi se
dočepalo vida

Po svjetu tražim
gdje si zalutalo
jedino moje
davno ogledalo

U kutu nekom
grobu, nalik mome
možda ti sanjaš o oku
jednome

čudesnom oku
oku - davnoj ptici
što u tvom staklu
ličilo je slici...

jedino moje
davno ogledalo
u oku mome ti bi progledalo

jedino moje 
davno ogledalo
u meni ti si svjetove gledalo

i ta prašina,
po tebi i meni
mrak grobni prosut
jer smo rastavljeni.

 

 

Zemlja

Biću ti zemlja,
Hrana
zagrljaj za korijene
Listaš i širiš krila
samo kad rasteš iz mene.

Biću ti zemlja
Duboka
Svaki san da stane
Biću ti brijeg uzvišen
za lijepe tvoje grane

Biću ti zemlja 
mudra
duge noći i priče
biću ti zemlja rodna
Kad god do neba ničeš.

Biću ti zemlja
izvor
za prepletene žile
dom za male ptice
što tu bi gnijezdo svile.

 

 

Ti si moj san

Ti si moj san i moja snaga
i s tobom počinje cijeli svijet ispočetka
i tvoja sam i više ničija draga
od zrna, iskona, zore i začetka.

Ti si moja krv, gvozdene kosti
i sve što raste i kamen od kog se zidam
što Bog treba da čuje i oprosti
što ostaje kad sa sebe sve poskidam

Ti si moj korak bez kojeg samo se klatim
ti si moj korak kojim krilato hrlim
ti si moj san u kom se topim i grlim
taj vražji korak kojim se sebi vratim

Ti si moja snaga i san raja, san budni
i  prvi čovjek smo i prva žena
sa neba zbačeni prokleti i bludni
zemljom zgrljeni za vječna vremena

 

Dvorac

Moj je dvorac divni dvorac
od karata tanka kula
što ga grije malo sunce
strpljiva ga ruka čuva
Al da bane vjetar onaj
ludi i jak sa planina
biću šaka pijeska gola
mala pješčana oblina

Moj je dvorac sav od pjene
lijepe čipke, tankih niti
moj je dvorac divna slika
mogao bi vječan biti
Al kad dođe onaj talas
što ga nosi bura ljuta
biću šaka pijeska gola
šaka pijeska razasuta


Moj je dvorac njezni dvorac
od pijeska i dječje graje
maleno ga dijete čuva
jedino dok igra traje
al kad novi dan ga sretne
bez svjedoka na osami
biće šaka pijeska gola
biće komad zemlje ravni

 

Odiseju


Pričaću ti jednom o odiseji
dvadesetogodišnjem snu u kojem smo ljubavnici
vazdušatom snu, lutalici
slabe su molitve sricali fariseji
ne verujući ni ikoni, ni slici
Besramnici! Samo su,
O Odiseju,
vjerovali dušom svom pjesnici
i praznih šaka prosjaci
beskucnici
i kurtoazni,  strpljivi, kumovi!
Ledolomce su čekali drumovi
Plovili smo đavoljim stazama
gvozdenim opancima, mora krvavih stopa
i dok si preo, hvaljini Odiseju
bijelim te jedrom tražila Penelopa

* * *
Topao hljeb
puši se, srećna li je moja glad
O mlad kapetane!
O kapetane mlad!
Pusti me da ulicom proletim ko ptica
Ja ću ga sresti
skinuta kletva je, znaj
prošlo je dvadeset godinica
- stoljetni san
sve je prošlo što jednom proći mora
danas je dan
moj hljeb sa sedam kora
vreo je tek
ispečan
počinje plavo mi nebo
moj svijet nedorečen!

* * *
O hvaljeno nebo!O zagrljaju moj
stoput sam raspet Isus
rana i mač
Što da prospem na nježni obraz tvoj
Što bi ti prvo radost ili plač
o ćutaću, ćutaču silo živa
nije pošteno, ipak je prošao vijek
jedino cvijeće ne plaši leptira
Pristajem biću sasvim običan cvijet!

* * *
Utrobu moju pokida praznina
praznina kamena dom slijepih i pustih
znam čovjeka što mrtvu vodu spira
zna priče svijeta ,a ništa ne izusti
Otvorite prozore da me nađe
vratite ga zvjeznoznanci, uhode
okrenite izgubljene lađe
da sve se vrati što nepravedno ode!

Odisej!Odisej se vraća! Ljudi!
Odisej! Na moru
u daljini brod niče!
Bacaj pletivo!Trči ženo sijeda!
Oh, zna već ona
sanjala je taj dan
Zna kraj ko i početak priče
U snu je bilo sve jednako živo
i brod i jedro i dugačko pletivo!
Tu na kopnu radosni
grumen niče
Odisej!Odisej gledaj eno!
Raduj se, najzad se raduj i ti
ženo!

 

Oklop

Skini mi oklop
ovo gvozđe bijdno
i uzmi srce krvavo i žedno

proždri ga, rodi i zavoli opet
jedno sa mnom budi
i zgrljen i proklet

skini mi oklop
i počupaj travu
nemam ja oko, ni ruku, ni glavu

nemam ja trupa
nit bar krilo jedno
jedino srce ključalo i žedno

jedino srce koje prži grije
iz njega lava
izvire i lije

uzmi ga, prisvoji
privij bijelom licu
ugnijezdi davno poludjelu pticu

uzmi ga nježno
iz oklopa-stijene
prošlo je ljuto i dugo nevrijeme

Suncu pokaži najzad srce golo
s ponosom pehar
pronesi okolo

a onda to srce
to sirovo sjeme
spusti na svoje grudi ogoljene

koje su tuđi razorili prsti
da korijenje žedno
u tu zemlju pusti.

 
linija desno.png

VIJESTI IZ KULTURE:

Crna Dama u Parku pjesnika 17 jul 2017, 18.00
Crna Dama u Parku pjesnika
Bjelopoljski rok bend “Crna dama”, nakon više od dvadeset godina pauze, vratio se na muzičku scenu pjesmom „Sa sobom vodi me“ i koncertom u Parku pjesnika u okviru 11. Whitefield jazz festivala označio novi
Predstava “O ćutanju i drugim imitacijama sreće” najbolja na 47. FDA
Predstava “O ćutanju i drugim imitacijama sreće”, po tekstu Bojane Šolaje, u režiji Anđele Novaković i Miroslava Minića, proglašena je za najbolju na 47. Festivalu dramskih amatera Crne Gore, završenom večeras u
Prve priče 16 jun 2017, 21.19
Prve priče
Promocija Zbornika narativnih eksperimaenta učenika Srednje stručne škole – Bijelo Polje, pod nazivom „Prve priče“ biće promovisan 20. maja u 20 sati u Kući Rista Ratkovića. Ova publikacija izašla je u izdanju
Regionalna konferencija o pjesničkim manifestacijama
Regionalna konferencija o pjesničkim manifestacijama iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije biće održana u subotu u 11 sati u Kući Rista Ratkovića. O Smederevskoj pjesničkoj jeseni (Srbija) govoriće
Stihom govorim, u KIC-u Budo Tomović
Knjiga “Stihom govorim 5+” međunarodnog udruženje književnika i slikara Stihom govorim iz Bijelog Polja biće promovisana 19.juna u KIC-u “Budo Tomović” u Podgorici, sala DODEST, sa početkom od 19 časova. -

KNJIŽEVNOST:

Elvedin Nezirović, ČETVRTO SRCE BAJRAMA HODŽIĆA
Rođen 1976. godine. Diplomirao na Pedagoškoj akademiji, odsjek za Bosanski jezik i književnost na Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru, kao i na Fakultetu humanističkih nauka, odsjek za Engleski jezik i
Dragan Drobnjak, DNO 20 maj 2017, 23.04
Dragan Drobnjak, DNO
Završio studije književnosti. Do sada objavio roman “Ovo, ono i božuri”. Živi u Pavinom Polju kod Bijelog Polja.   DNO Usta su mi bila suva. Nejasne slike su mi se motale po glavi. Uporno sam se trudio da
Opširnije 1159 Hits
Adnan Repeša, KRUG 20 maj 2017, 22.34
Adnan Repeša, KRUG
Rođen je 1978. godine u Mostaru. Priče objavljuje u časopisima širom ex-ju prostora. Do sada objavio zbirke priča „S obje strane srca“ i „Kratke priče za dugo umiranje“. Živi u Blagaju blizu Mostara.
Opširnije 1034 Hits
DINA MURIĆ, BALKANSKI EVNUH 13 maj 2017, 17.48
DINA MURIĆ, BALKANSKI EVNUH
Rođena je 1982. godine u Rožajama, pjesnikinja, esejistkinja i filmska scenaristkinja. Autorka je zbirki poezije „Suza na kamenu“ (1998), „Amarilis“ (2001) i „Slike koje su ubile mit“ (2010), te zbirke narativne
Opširnije 1482 Hits
Aleksandra Vučetić Perović, ISPOVIJEST JEDNE POLUDJELE ŽENE
Završila je Filozofski fakultet u Nikšiću, Odsjek za srpski jezik i južnoslovenske književnosti. Portparol je u Pošti Crne Gore   Ispovijest jedne poludjele žene   Bila je zima… Da,
Opširnije 2194 Hits
linija desno.png