U organizaciji Javne ustanove Ratkovićeve večeri poezije sinoć je u Bijelom Polju održano književno veče posvećeno poznatom crnogorskom pjesniku Radojici Boškoviću.
U programu pod nazivom „Krugovi na vodi“ o poeziji pjesnika govorili su knjizevnici Kemal Musić, Radoje Femić i Radoman Čečović, dok je stihove Radojice Boškovića kazivao dramski umjetnik iz Bijelog Polja Izet Mualbegović.
- Radojica Bošković je pjesnik sa čijom će poezijom živjeti generacije. Od prve njegove knjige „Gluva kuća“ 1970. godine do danas, iz njegova pera izlaze pjesme, koje bi i gladan čovjek čitao. Opčinjen da ih slušaš. Rječite. Slikovite. Glasovite.Nadahnute. A snažne. Galicu bi, čini mi se, pojednine mogle zdrobiti. Ljuboviđu presušiti. Vrijeme pripitomiti. Zakrvljena plemena pomiriti, kazao je Musić.
On je gotovo siguran da će svi koji su sinoć slušali Boškovićevu poeziju još jednom uzeti neku od njegovih knjiga nakon čega će se osamiti pa, natenane, stih po stih, pjesmu po pjesmu iščitavati, dok knjizi ne vide zadnju koricu.
Za Radoja Femića stvaralaštvo Radojice Boškovića predstavlja nezaobilazno poetsko individualno uporište u savremenoj književnosti. On kvalitet pjesnikove poezije pronalazi u žanrovskoj raznolikosti u kojoj se ogledao jer i pored toga što je on tokom svog stvaralaštva u najvećem djelu pjesnik Bošković nije samo to, već se u jednoj širokoj lepezi bavljenja literaturom dokazao i u drugim književnim rodovima i žanrovima koje ti rodovi obuhvataju.
- Zato je veoma ambiciozno govoriti o cjelini kniževnog djela Radojice Boškovića za šta bi bio potreban, a zašta je i vrijeme, jedan cio simpozijum koji bi se bavio različitim segmentima njegovog stvaralaštva. Neke će možda iznenaditi činjenica koliko je Bošković ostvaren kao pjesnik za djecu i omladinu, kazao je Femić.
Radoman Čečović je podsjetio da je jedan od najvćih crnogorskih književnih stvaralaca rođen 1947. godine u Pavinom Polju, gimnaziju je završio u Bijelom Polju a Filološki fakultet u Beogradu. Radio je kao profesor u bjelopoljskoj gimnaziji „Miloje Dobrašinović“ a penziju stekao kao glavni i odgovrni urednik podgoričke Književne reviije.
„Dobitnik je značajnih strukovnih i društvenih priznanja kao što su Orden sa zlatnim vijencom, Nagrda „3.januar“, Povelja grada Kraljeva, Nagrada „Risto Ratković“, „Trinaestojulska nagrada“, a za izuzetan doprinos u oblasti kulture dobio je status istaknutog kulturnog stvaraoca, koji se dodjeljuje umjetniku ili stručnjaku čije je djelo od izuzetnog značaja za kulturu Crne Gore “, saopštio je Čečović.
Radojica Bošković do sada je objavio više knjiga pjesama među kojima su najznačajnije: „Gluva kuća“ (1970) , „Tajno govorenje“ (1975), „Početak zaborava“ (1978), „Oni ljudi (1985), „Ovdje je sve u redu “ (1986), „Silazak na zemlju“ (1987), „Slijepac most“ (1990), „Besjede u gori“ (1992), „Živi kreč“ (1999), „Treset“ (2007), „Približavanje nuli“ (2013). Bošković je objavio i tri knjige za djecu a autor je i tri dramska teksta od kojih je „Vražje verige“ 1972. godine u režiji Blagote Erakovića izveden u Crnogorskom narodnom pozorištu . Priređivač je i dvije antologije „Savremena crnogorska poezija“ (1975) i“ Savremena crnogorska proza“ (1995). Autor je i knjige eseja „Od teme do teme“.
