ARHIVA ANTIBARBARUS

Rođen 27.07.1967. u Bijelom Polju. Osnovnu školu završio u Mojkovcu, Srednju medicinsku u Podgorici, Filozofski fakultet u Nikšiću. Autor TV emisija Mislionica (RTVCG), Dijalog (RTV Budva) i postproducent serijala Navedi dobar razlog (FTV Sarajevo).  Autor 3 dokumentarne festivalske emisije (Slovačka i Bar): ''Dijalog'',''Tranzicioni Diznilend'', ''Romi''. Autor (režija) pozorišnih predstava ''Maturanti'', ,,Sud,, i ''Zločin i nagrada''.

Osnivač, glavni urednik i autor brojnih rubrika časopisa Dijalog, autor knjige pjesama Zaklon (1999) i kapitalne monografije Debatni program Crne Gore (2012). U štampi knjiga iz domena sociologije kulture Kriza smisla – bolest savremenog društva.

Dobitnik brojnih nagrada: Državna nagrada (Vlada Crne Gore-Ministarstvo zdravlja) za vaspitno-edukacioni rad 2009.  Međunarodna nagrada CKD, Sarajevo, 2012. Zlatna plaketa DDKB 2008. Zlatna plaketa Centra ,,Logos,, 2012. Međunarodna nagrada Centra za kulturu dijaloga, Mostar 2016. Zlatna plaketa - Akademija u UNITIC centru, BiH, 2017. Nagrada za najboljeg profesora mentora Debatnog programa Crne Gore u periodu 1997-2017.

OPSESIJA

Progone me neki ljudi,

uporno.

Pasjim nametom

zagone se u orahovinu

Prebiraju tragove, rovare

Vole da prčkaju po tuđem

Nema veze što stalno kasne, 

ne valja im da odustanu.

Ako bi stali

njihovo bi udarilo u mozak,

potraga bi pojela goniče,

od svojeg tereta bi pali.

Progone me neki prizori.

Lijepe se za mene,

sapliću mi želje

Sve bih dao da sam žmurio

no, i slijepom bi se urezali!

Džaba sam odmarao dušu

u ozračju zore

Kad đavo tjeraše đavolicu

Bolje da sam kući požurio.

Progone me neke riječi.

Kažu mudri da takvim nema kraja

Svaki napor da ih izujem

zaludan je

Svaka nada izlišna, 

svaka želja znak slabosti,

svaki korak po litici

simptom ludosti.

Progoni me jedna misao

da me neke misli,

nikada napustiti neće.

 IZBOR

Ostavili ste plijen

da čeka nove osvajače.

Odrekli se,

oprali ruke, još jednom.

Pa se čudite

za raskorak

što cijeli mrkli svijet i dalje se kezi,

što vam putokazi pobrkano štrče

na svakom metru

zaraslog druma,

što umnožene ulice slijepe

ne brišu se gumicom,

u lepljivoj, memljivoj, gustoj mreži

zgužvanog uma. 

Igrali ste po ivici nade 

brutalno i bahato,

ne mareći što su riječi

davno opozvale značenje,

i tvrdu vjeru i čist obraz.

Što nebrojeno puta,

nizom pogrešnih pokušaja,

ni za jedno Zašto

niste imali, Bogom dato

Vašem petrificiranom licu

Trajno, nijedno Zato.

Rekoše nam da ste rušitelji.

A evo, sada spasitelji,  

Misionari zavjeta predaka,

pa pjenite užurbano, 

mrcvarite jezik

kojeg bi razumio običan puk.

Gradite crkve

Hranite gladne

Svete riječi klešete u

kameni pogled,

kameni zvuk.

Neka!

Grijeh je na vrhovima prstiju

i nevinih. 

Bližnjim se ne otkida

ono što im bližnji nije dao.

Razlika je u izboru.

Jednima skrušenost i blagost zaleprša

u dahu vječnosti,

a nekima je sat stao.

Korist, neznatna, sitna,

cijedi suvo drenovine drvo

na kojem bi se dovijeka barjačilo

i budila snaga.

Poricanje grijeha.

Istina nepobitna.

HEROJI

Gle,

dok žure

na grudi hladne

odličje da stave

ne drhte im ruke!

Sjećanjem zarobiše

mišje rupe

u kojim sačuvaše glave.

Gle,

hrabrost veća od one

kojoj počast daju

ko da Boga nema

i ljudi da sude

po sjenci što titra

u tuđem sjaju.

Gle,

Slavom besmrtnom

Ovjenčava se srce veliko

i vjera čista

A besudna zemlja

Trpi beskrajni niz

kamenih ideja

od kojih tek poneka,

ponekad,

zaslužno zablista.

…………..

Jeziva istina - Da su znali

za koga su krvarili

mnogi bi hrabrost opozvali.