ARHIVA ANTIBARBARUS

Rođena 10. jula. 1978. godine u Nikšiću. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, novinarka u Televiziji Crne Gore od 1997. godine. Autorka brojnih emisija na televiziji, tekstova u časopisima.

Objavlila je tri knjige poezije ,,Previše te ima” 2011. godine,  ,,Predugo te nema” 2017. godine i ,,Na lijevom ramenu” 2020. godine.

Slova su uklesana u njen kod, pa i sve da je htjela nije mogla pobjeći od onoga što nosi u sebi. Njene pjesme objavljivane su u brojnim zbornicima kod nas i u regionu. Pjesme su joj zastupljene i u antologijama. Poeziju i svoju zemlje predstavljala je i u regionu. Kroz dugogodišnje bavljenje novinarstvom uređivala je i radila brojne emisije iz kulture.

NJOJ

Volio sam je
Jer je bila moje sve
Moje svitanje i moj mrak

Volio sam je
I kad je vragovi odnesu
Daleko u crne misli
I kad me nije voljela
Kada bi okretala ledja i jurila
U nešto samo njoj znano

U njenim zjenicama sam bio mali
A tako veliki!

Čekao sam iznova
Da prođe ponoć
Koja preskače još jedan broj
Na satu, na kalendaru
Ne bi li se vratila
U našu sobu..

A sijala je kao da je samo Sunce sišlo.

Harala mi je umom kroz noći
I kad se nebo sruči i prospe svu kišu…

Hvatao sam posljednji dah
Da mi da snagu
Da još jednom 
U putu koji život zovu 
Vratim njene oči
Uz koje ću mirno zaspati

Zaspati bez straha,
Kajanja i pitanja...
Da li sam hodio ovom zemljom
Željom ili moranjem?

Vuku me konci svileni
Kako ih je samo majstorski izvezla
Zakačila na svoja njedra
No, negdje je ipak
Zaboravila jedan čvor
Da li je s vremena na vrijeme žulja?

Bolio sam je…
Na njenim dlanovima je ostala
Moja duša.
Odnijela je...

Kako je i dalje volim?

…………

VARKA

Nemoj mene zavaravati
Da poljubac više nije na cijeni
Nemoj mene prodavati u vremenu
Koje nameće druge strasti.

Okusili smo prošli vijek
U novome me  nas ništa ne uvjeri
Da je svjetleće pismo
Toplije od zagrljaja.
To se ne može poslati
Da ti par sekundi osvijetli kosmos.

Nemoj mene zavaravati
Da se srčane pukotine
Krpe porukama i šarenim slikama
Ja još živim za trenutak
Gdje se to čini pogledom i dodirom.
Nemoj mene zavaravati
Da će samoću otjerati
Taj zvuk sto se "klikom" šalje

Ja slušam disanje
I tako mjerim
Koliko me voliš!

……………………

NA LIJEVOM RAMENU

Na lijevom ramenu

Ljepše se sanja

Srce priča uspavanku

Medniju od majčine.

Na lijevom ramenu

Naslonila sam glavu

Prekrila se mapama

Svijeta i putujem...

Tijelo mi zrače zvijezde
Mjesec čuva da moj san

Ne odleti u kosmos

Da se ne izgubi 

U tamnoj noći.

Na lijevom ramenu 

I sklopljenih očiju

Vidim tvoje boje.

Prigrliš me rukama

Milosti

Pa se rastačemo 

Kao eliksir ljubavi.

I samo smo još jedni

Od mnogih koji 

Tjeraju zoru što dalje

Da trajemo... 

Da srastemo...

Na lijevom ramenu.