ARHIVA ANTIBARBARUS
NATAŠA GUDELJ – I NAGRADA RATKOVIĆEVIH VEČERI POEZIJE
- Detalji
- Pogodaka: 1499
sjedeljka sa ličnim duhovima
volim da slušam kako puca staklo
i sve se vraća u prvobitno stanje
komadi
ko mari
kapilari
kao korali
pucaju
volim trajno nepopravljive stvari
privatno groblje
sjedeljka sa ličnim duhovima
keks i čaj
čitam značenje riječi minimalizam
stresem se
nastavljam da listam rječnik
i ne pronalazim se tu.
na zapadu
Čarli, čak se i ne trudimo da budemo suptilni
dok krademo šećer iz Sahera
jer šećera nemamo
a ti piješ kafu s dvije pune kašike
danas za ručak jedemo
pastu s tunjevinom, bez tunjevine
nedjelja je i prodavnice ne rade
i da rade, svejedno je
kažeš voliš
kako nam socijala u duetu s boljim životom svira rebra
tvoja omiljena pjesma
i plastične paprike tvoje omiljene igračke
Čarli, moramo poći
u grad s lukom i dosta ribe
ručaćemo pastu s tunjevinom, bez paste
baš nas briga koji je dan
ali, Čarli, negdje
gdje nije važno odakle dolazimo
dok god se smijemo,
dok god se smiju s nama.
niko nikad nije umro u Beču
Klaus (20) umjereno uzima drogu
umjereno pije
noću ide kući uberom
u metrou
ne priča sa strancima
metro je crkva
tamo svi govore u sebi
osim ludaka od kojeg okreću glavu
on je svačiji prijatelj
ali priča isključivo sa bogom
bogu je neprijatno
on se smješka dok ne izađe na sljedećoj stanici
Klaus (50)
sve češće radi analize krvi
svjestan da je umiranje preskupo
ne može da priušti slobodne dane
Klaus (80) je na težim drogama
broji dane i vagone
danima i vagonima unazad
pa se zbuni i krene iz početka
smije se blago i zahvaljuje
kad mu ustupim mjesto
volim da gledam
njegov veliki nos
i slutim njegova nedovršena posla
ali on ima vremena
ima vremna
ima vremena
jer niko
nikad
nije umro u Beču.