Rođena je u Srebrenici 1994. godine. Diplomirala i magistrirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za književnosti naroda Bosne i Hercegovine i bosanski, hrvatski i srpski jezik. Objavila je knjige poezije "Umiranje djetinjstva" i "Umiranje imena".

Poezija joj je prevođena na engleski, italijanski, makedonski i romski jezik, a stihovi su joj prisutni u dokumentarnom filmu „Oživjeli“, te u Pravopisu bosanskoga jezika. Zastupljena je u književnim časopisima, zbornicima i antologijama.

 

ŽENA KOJA PRODAJE CVIJEĆE

Usnula je

u noćima punog mjeseca

dok se sanja otvorenih očiju

kako silaze ptice

 

i kljunovima crtaju bore

 

i na krilima donose zemlju

sadeći cvijeće na njenim rukama.

 

Zakrpila je rupu na jednom oku,

počupala sve boje iz bašče

i skupila u buket.

Prodala ga je nepoznatom prolazniku

sa dva cijela oka

rekavši da ne poznaje vrijednost novca,

 

ptice će doletjeti i prolazniku sa punim očima,

da odnesu zemlju u svoje visine.

 

PRAZNINE

 

Nisu prazan prostor,

one su živilo tvoje nutrine,

jedino.

 

Praznina uz prazninu.

 

Dok gledaš film

u kojem najbolji prijatelji

umiru na istom tlu,

zagrljeni,

ratujući na dvije različite strane.

 

Praznina - jer stvarnost u tvojim grudima

stvarnija je od one filmske.

 

Praznina ti je i svaka posmrtnica

nepoznatih ljudi na kojima su smještene

godine tvojih roditelja,

tada se više ne plašiš svojih godina,

već godina onih koji su te rodili.

Praznina ti je i duboko mjesto,

između pršljenova gdje se kosti ljube

škripeći da su gladne

kroz ekran televizije

iz dalekih dijelova svijeta.

 

Praznina ti je i nebo,

kad preduboko gledaš

u bespokretne predmete.

 

Praznina ti je i voda

dok predugo gledaš u nju

i ne vidiš

svoj odraz nutrine.

 

Praznina je pjesma

u tebi

koju otkidaš

sa leđa nesretnog čovjeka

koji ne zna plakati riječima.

 

Praznine koje troše blizine

ruku tvoje majke

dok posmatraš malo dijete

kako grli.

 

Praznina,

u međuprostoru

duše i kože.

 

Sve što imaš u sebi je

samo praznina,

sve drugo se istoriši.

 

PREMA PUTU MOGA DOMA

Kaže se:
da su tamo,
tamo, odakle sam
pomalo svi bolesni,
nemaju sve zube,
žive u smradu,
ne rade,
nepismeni.

Tamo, odakle sam,
ljudi se pokopavaju
u isti grob,
i po pet puta:
pola glave i sedam rebara,
noga,
pola ruke,
šaka,
stopala.
Nepotpuni,
i po peti put.

Tamo, odakle sam
u  živućim tijelima, živući geleri
pletu mreže po nervima.

Tamo, odakle sam
liježe se u krevet
koji je bio grob sina
do jučer.

Tamo, odakle sam,
skidaju omče sa grana,
pa potpale granu
da zimu prežive
u toploj sobi.

Tamo, odakle sam,
djeca nikada nisu vidjela oca,
čak ni na slici.

Tamo, odakle sam,
preživjeli sanjaju rupe
u mrtvim drugovima.

Tamo, odakle sam.

 

 

Anđela Bulajić, SLAGALICA

Anđela Bulajić rođena je 1995. na Cetinju. Godinu dana studirala je svjetsku književnost…
nov 26, 2022

DANILO LOMPAR, Tri pjesme

Danilo Lompar, rođen 2. januara 1978. godine na Cetinju. Objavio je 22 knjige poezije.…
jul 29, 2022

Uroš Zupan, LAGANA PLOVIDBA

Uroš Zupan rođen je 25. 8. 1963. u Trbovljama, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. U…
feb 04, 2022
Go to top