Danilo Lompar, rođen 2. januara 1978. godine na Cetinju. Objavio je 22 knjige poezije. Objavljen mu je i CD poezije (prvi u Crnoj Gori jednog pjesnika) „Dok sanjah o tebi Ana Marija“ Montenegrin Universal Theatre Podgorica 2007. godine. Objavljivao je poeziju u domaćim i inostranim časopisima. Zastupljen je u nekoliko izbora poezije na crnogorskom i engleskom jeziku. Živi u Podgorici. Član je crnogorskog P.E.N. centra i Crnogorskog društva nezavisnih književnika.

DA BISMO JEDNI DRUGIMA GLEDALI U OČI

stišajte sumnju

u moje riječi –

dobronamjernost

otkrivanja vremena


ne proglasite

naglašenost emocija –

za ludilo

(ljubav se mora

i izgovoriti

za nju moraju čuti

i oni  što mrze

ne bi li se predomislili)


stišajte ljutnju 

kad osuđujem nepravdu 

laž

ili pohlepu...


to je i sopstvena 

opomena –

neophodnost 

da bih vam gledao u oči


stišajte strah 

jer priznaću vam grješnost

(dovoljnu – 

da se ne uplašite

moje izdvojenosti)


tu sam

na zemlji

sa vama 


i vrijeme 

odgovoriće 

da htjedoh 

prizvati

potrebu

za osjećanjima

(da bismo  jedni drugima

gledali u oči)


voljeli

i kad saznamo

za one 

što ljubav ne govore


KAD PJESNIK SANJA DA SVI ŽIVE PJESMU


tužan 

(čini  mi se vjekovima)

do beskraja

kao skitnica koja nikad

ne prestaje da skita


i vječito se nešto pita


čak i u sreći

zamišljen

nad svijetom koji spava


da bol preobrati

u ljubav

riječ

i san


jeste:

tuga ga (ćera)la

na pjesmu

al pjesma će probuditi

vaš duh


da kad kiša pada

(a čovjek je kao kiša)

osjetite i čovjekov pad – 


sjetu 

ali i nesebičnost:

svjetlost bdjenjā nad njim


da tišina

ne bude praznina


spokoj da vlada:

svima zvijezda

na grudi da padne


da se svaki čovjek

može osjetiti pjesnikom

(jer je jačinom duha

počeo da sanja)


a svaki pjesnik 

i izvan pjesme čovjekom

(jer je kao nekolicina pjesnika

počeo da živi plemenitost

sopstvenih stihova)

 

ŠEKSPIROV PREDSMRTNI MONOLOG


jedan sam od rijetkih

koji znaju da nijesu

dugog vijeka

(jedno 

od važnijih saznanja

poslije onog da malo znamo)


za mene je ljubav

i poezija

ista rijeka


vjerujem u čovjeka

koji od čitanja

samoće

mač mudrosti kuje


a ljude 

usrećuje


jer gnjev nam

patnju produbljuje


sreća je 

kad i pored svih nesrećā

(pa i samog rođenja

nađemo ljepotu

u iskušenju neminovnosti


i stvaramo


(trag bi mogao biti

jedini iskaz ljepote

u našoj smrti)


zato 

moramo biti blagi 

prema našim mrziteljima


jer kad nas mrtvi

vječito žive

budu ispraćali

(opet nezadovoljni

zbog pominjanja naših imena)

plakaće nad sobom


utjehu

od svake nepravde 

u smrti naći ću

- mir 


neka je 

u dušama

i mojih neprijatelja 

jer ne bijah uzaludan


zato su lišeni imenovanja – 

ovjekovječenja

potpisa

mog

Anđela Bulajić, SLAGALICA

Anđela Bulajić rođena je 1995. na Cetinju. Godinu dana studirala je svjetsku književnost…
nov 26, 2022

Uroš Zupan, LAGANA PLOVIDBA

Uroš Zupan rođen je 25. 8. 1963. u Trbovljama, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. U…
feb 04, 2022
Go to top