(Yīn Xiǎoyuán, “殷晓媛” na Mandarinskom) je avangardna pjesnikinja i autorica koja stvara u više žanrova i na nekoliko jezika. Dvije hiljade sedme godine osnovala je Enciklopedijsku školu poezije (Encyclopedic Poetry School), inicirala Hemafroditski književni pokret (Hermaphroditic Writing Movement) i bila autor osnovopolagačkog nacrta Deklaracije o hemafroditskom pismu.  

Diplomirala je na Pekinškom univerzitetu za međunarodne studije. Članica je Udruženja književnika Kine i Poetskog institute Kine.

Objavila je jedanaest knjiga, uključujući 5 poetskih antologija: “Efemerna sjećanja”, “Izvan Colkin-a” (kalendara Maja, prim.prev. L.R.S.) , “Avangardna triologija”, “Agent d’ensemencement des nuages”  i Sredstvo za osjemenjavanje oblaka (Pinyon Publishing, USA).

Njena djela prevođena sun a preko trideset jezika.

 

[40] ANDSKI KONDOR

“Izvanredno je jaka, često puta strovali u ponor čak i vola. Napada ovce, konje i telad koja luta ravnicom, ščepa ih pandžama i odnese do golemih visina. Ponekad se uzdigne i do šest tisuća metara, a to je ona granica visine, što je èovjek ne može prijeći.”

“ Raširenih krila mogao je imati više od pet metara. Svojim je moćnim krilima letio kroz zrak gotovo bez mahanja. Velike ptice mogu letjeti nekako veličanstveno mirno, dok kukci moraju mahati mnogo puta u sekundi da bi se održali u zraku.” 

Žil Vern, Djeca Kapetana Granta

s francuskog preveo Petar Mardešić

 

„...Sinoć sam spavao na ovčjoj koži sa glavom na njenoj glavi, i sada se osjećam kao da je ovo tijelo Aramu Muru iz Haju Marka[1], naglo pretučeno od oluje!“ (Navaho američki starosjedilac)

 „Šest kardinalnih čuvara, molim vas saslušajte me i budite na mjestu! Planinski lav na sjeveru, jazavac na jugu, medvjed na zapadu i vuk na istoku!“ (Zuni američki starosjedilac)

„O žučnozeleni sumrače odražen iz pravca Oslikane pustinje[3]! Svještenik svetog zmijskog plesa [4] puzi po zemlji i izgovara molitve, držeći ritualnu posudu punu loze divljeg pasulja i dinje ili činiju vode sa svetog izvora... Bogovi kiše moraju biti negdje u blizini i slušati sve ovo!" (Hopi američki starosjedilac)

“Peruanski ljiljani drhte kraj reke Agvajtija, i sjenke Čuskveje, vazdazelenih bambusa, skupljaju se visoko u Maču Pikču... Ljudski glasovi prodiru u šume i preci seljana približavaju se dubljim zonama...” (pripadnik plemena Kašibo Kakataibo)

Začuli su se zvuci Andskih flauta, i odjednom su  svi duhovi nestali. Chanrara, Zacapa i Chajcha tresli su se kaostrune, a kedrova frula mamila je sva stvorenja u kontemplaciju:

uz zveckanje kristala, kandelabar je ponovo upaljen. Na licu koje se pojavilo ispred kamere je bilo osjenčeno područje u obliku obrnutog trougla sa peruanskim balzamom koji je sijao na čelu i biserima od ostriga iz zaliva Naranganset duž bora. Dok su svijeće treperile, hvatač snova ispod strehe donio je u ovaj mračni prostor zveckajuću munju odnekud van pustinje

„Naslikaj poslednje pero na mom ponču, a ja ću ti ispričati priču o proteklih sedamdeset godina, koje su netragom nestale.”

Patrijarh je podigao lulu - tomahavk od javorovog drveta: iz otvora u njemu je izvirao bijeli dim je nosio miris duvana sve do držača od bivoljeg roga, dok je bjelorepi jelen krio petlju oko vrata, a tirkizne pletenice ispod ruba njegove odore tajanstveno svjetlucale.

„Rođen sam u blizini obale Pacifika zapadne Južne Amerike, u kanjonu rijeke Kolke po kojoj su razbacani vulkani duboki kao rane koje više nikada ne biste željeli da pominjete.

Moj otac, stari kralj, sjedio bi na snegom prekrivenim vrhovima i posmatrao Inkapintajuk na dnu regije Kusko[5]. Oko njih su bile smaragdne zone, planinski grebeni prekriveni veličanstvenom nijansom smiješanom od munja i magle...”

 „Tokom 50-ih godina, kada su se još borili oko prava na guano od guanajskog kormorana, posao sa peruanskim inćunima bio je na vrhuncu i niko nikada nije zamišljao užasnu scenu njihovih glava, repova i creva koji se gomilaju duž obale. Priča se da je bila velika suša, kada je tvoj otac upao u selo i oteo Paso Fino ždrepca...”

El Ninjo je ubio peruansku vodenu masu! Pogledao bi obalu, koja je osjećala na zarđale šiljke, i primetio bi Trinaest tornjeva Čankilja - solarnu opservatoriju, koja u samoći prati sve solsticije i ekvinocije tokom cijele godine, dok je mršavi konj stajao tamo ritajući oblake vrelog pijeska i podižući glavu ka nebu

- Imao si predosjećaj da će amorfne sjene izroniti na horizontu i razviti se na vjetru, podižući kopita sa zemlje poput životinja iz porodice konja.

„Mislili su da je konj završio u tvom stomaku. Ali tri godine kasnije, kada je jedan seljanin otišao u džunglu, loveći oposume, naišao je na Paso Fino, sa dugačkom lepirnjačom u ustima, koji ga gledao u oči ispod tamne grive boje oraha... ”

Lišaji nalik na bradu starog čovjeka, zlatna kiša, džekfrut, brazilsko drvo i afrička ebanovina  samleveni su u prah, da oboje perje naslikano na njegovoj halji, kao i greben Vinikunce... Patrijarh je odmahnuo rukom govoreći da su crno i bijelo, od oblaka i snijega, najčistije stvari

„Trebalo je da ga naslikam kao gradijent, da bude eho  nebesko plavoj vodi pri izlasku sunca... Tada si još bio veoma mlad, možda si sreo tog konja.”

“Ja sam sada star kao Metuzalemovo drvo. Ali tada sam se lako mogao okretati kao bumerang na leđima konja. Bio je i naivan i zao: mogao je otrovati ribu u potoku sa timbó, sokom drvenaste loze. Plakao je kao novorođenče, čak je izgovorao nekoliko reči na skoro izumrlom jeziku Resígaro.”

„Ostali ionako nisu vjerovali da je još uvijek živ. Šamani su rekli da se pretvorio u nešto između čudovišta i fantoma. Pa su se popeli na litice i zapalili tvoju kuću vinom natopljenim bagasom. Ti si jedini preživio.”

“Bio sam u dolini, tražeći hranu. Ja sam uglavnom strvinar - dok vi vidite

komad mesa nabijen muvama, mi vidimo kako napreduje njegova dekadencija, kao puzavica mačja kandža koja žestoko davi iznenada olabavljeno veliko drvo, raspalo se u male komadiće lijeka, sa sjajnim slojem preko od krema od Sinčoune...”

Nije naletio na leševe nijednog vola ili ovce, čak ni kapibare. Ogromna zemlja je neprestano skupljala prašinu i prljavštinu, kao žute talase pod suncem. Primjetio je nešto: narandžastu mrlju, mali plamen – Andsku lisicu: hranila se i leševima

Bili su rivali u izvesnom smislu. Nečujno je pratio lisicu - njen trag je usekao pravinu kroz svežu plavu divljinu... i osvetlio sve vodene površine na koje je stala.

„Kondoroma i Angostura rezervoari izgrađeni su 60-ih godina. Projekat Majes-Siguas transportovao je vodu iz rijeke Kolka do rijeke Siguas.

Ostrva su ležala u vodi poput zamišljenih lama, slatka i osvježavajuća: u magli, lisica se okrenula i pokazala zube ispod dimnog oblaka kojim je bila obavijena kao barjakom, dok su je kilometrima nosile tople vazdušne struje, a onda bi ponovo zaronila…

„Pobjednik uzima sve. Morate napasti i ubiti tu malu lisicu!“

„Moje sjećanje je tu naglo stalo. Ali gle...” Pridržao je kandelabar i razderao svoj ogrtač: tamo, ispod ključnih kostiju, bio je uski čuperak lisičjeg krzna.

“Lijepo krzno.”

“ Najednom je izraslo iz moje kože tijekom zime.”

“ Tokom 80-tih godina, pank rok je odjednom postao popularan nakon Peruanskog roka...  Bend “Traffic Sound” vinuo se u visine sa svojim albumom u stilu Anda. ” Čarango je imao oklop na leđima. I Peruansku flautu...

[Kondorov let] muzika u Haravi stilu [6] .

Leo Rohas je svoju melodiju širio izvan planinskih vijenaca, pored potoka, ispod vodopada, na liticama... izgubio se u svojim unutrašnjim emocijama. Duga je bacala svoje boje na snijegom ukrašene tamnozelene padine, kratersko jezero je bilo poput oka koje je gledalo u njegovu „plamteću“ kapu od orlovskog perja i njegovu starosjedilačku jaknu sa resama. Lima, uhvaćena u mliječnobijelu mrežu, bila je izvučena sa svim svojim sjajem. Izgledalo je kao da je drveće i travu umirila nevidljiva ruka

Uzdigao se do veće otvorenosti: u sonarnoj frekvenciji , uši publike okrznule bi se o njegova ogromna krila: „Rođen je od ovalnog volumena plave boje koju su sunce i mjesec smenjivali. Od Nueva Canción  70-ih, kolo K'antua u Peruu i Boliviji se nastavilo i njegova sjenka je bila bačena na veliko plavetnilo poput sloja vlažne farbe. Zumirao je kao sočivo kamere i napravio snimak neuhvatljivog svijeta...”

 “Saksajvaman, ‘crveni soko’.” Patrijarh je napunio udubljenje u sredini kandelabra nekakvim  mirisnim uljem: „Ovi kameni zidovi bez maltera bili su simbol sudbine.”

„Antropogene preseke meandra rijeke Ukajali 1984-2012 snimio je i istražio neko na Google Earth Engine: prolazio je tunelom kroz zemlju poput palmine zmije, kao da proteže krivine kroz ravnicu.”

Da li ste čuli to? Gane, kormorane, galebove i pelikane ovdje su privlačile iskričave svijeće, dok je vjetar napolju urlao kao da traži znake života. Nisi mogao da predvidiš u kom pravcu će rijeka ići, niti da znaš kako orao spaja čvorove cijelog svog života rasute kao kapi kiše po paukovoj mreži ispod.

„Mislili smo da će 2012. godine doći kraj svijeta... ali sada je 2020. Otkinuo se iz lanca ishrane koji se srušio i jurnuo u sljedeći ciklus, sa svojom starom dušom

„Inke vas hrane svojim iznutricama, nadajući se da će njihove duše biti  odnete na nebo...“

Svijećnjak je ugašen jakim vjetrom, i plavi plamenovi su nestali. Gdje je patrijarh sada? Čujete Čanrare, Čajče... čak su i zvuci svirala postali zvuci metalnog violončela

Planine u daljini bile su obavijene grimiznim zalaskom sunca. Goruća magla visila je na svemu, dajući sigurnost ljudima da je svijet više od bljeska hira. Mirisno ulje se prelilo preko praga svitanja i dijamanti su počeli da pucaju kao zvijezde na suncu

(u prevodu je sačuvana punktuacija kao u engleskom izvorniku, prim.prev. L.R.S.)

Na crnogorski prevela Lena Ruth Stefanović

 

(bilješke autorice)

[1] Aramu Muru je napuštena isklesana stijena u Peruu, u blizini jezera Titikaka, poznata kao „Kapija bogova“. Otkrivena je početkom 1990-ih i vjeruje se da je to napušteni građevina Inka. Ravni kamen je površine  sedam metara, sa udubljenjem u obliku slova T visine od oko dva metra, koje je uklesano u njemu.

[2]  Zuni Indijanci veruju u šest kardinalnih idola - čuvara. Svaki idol-čuvar čuva jedan od šest pravaca: tako je planinski lav čuvar sjevera, jazavac čuva jug, medvjed brani zapad, a vuk je čuvar istoka.

[3] Oslikana pustinja je pustinjski predio u Sjedinjenim Državama u oblasti Four Corners, koji se proteže skoro od samog istočnog kraja Nacionalnog parka Veliki kanjon i jugoistočno do Nacionalnog parka Okamenjena šuma. Najlakše mu je pristupiti u sjevernom dijelu Nacionalnog parka Okamenjena šuma. Oslikana pustinja je poznata po svojim sjajnim i raznovrsnim bojama koje ne uključuju samo uobičajeni crveni kamen, već i nijanse lavande.

[4] Ples koji izvode članovi klanova Zmija i Antilopa u tri Mese u Arizoni gdje žive Hopi, predstavlja veliko finale šesnaestodnevne ceremonije koja počinje nekoliko dana nakon  Niman kačina festival ili Odlaska bogova. Pripreme za ples se odvijaju tokom poslednjih devet dana, a uključuju pravljenje Pahos-a ili štapića za molitvu, iscrtavanje slika u pijesku i izgradnju oltara oko slike koja uključuje činije sa vodom iz svetog izvora, zelene stabljike kukuruza i loze dinje i pasulja - sve simbolično za kišu koja je potrebna za opstanak plemena Hopi i njihovih useva.

Muškarci Hopi tradicionalno izvode svečani ples krajem avgusta nakon šesnaest dana duhovne pripreme. Za prikupljanje svih zmija koje mogu pronaći, posebno zvečarki, potrebno je četiri dana. Mladići i dečaci odlaze u potragu za zmijama — po jedno jutro za svaki pravac. Oni drže zmije u kivi i pripremaju se za obred pranja, tokom kojeg Zmijski svještenik kupa zmije naročito pripremljenom vodom.

Potom stavlja zmije na krug očišćenog pijeska, gdje ih dječaci „slažu” zajedno sa orlovim perjem. Gmizavci se zatim stavljaju u kisi, strukturu od lisnatog pamučnog drveta, visoku oko tri metra i prečnika od oko dva metra. Ispred kisija muškarci kopaju plitku rupu koja simbolizuje sipapu, portal kroz koji su, prema legendi Hopija, njihovi preci izašli iz dubine Majke Zemlje.

 [5] Inkapintay (Na jeziku Inka, Kečua, pintay znači slikati / slika (posuđena riječ iz Španskog, pintar - slikati), “slike Inka” ili Inkapintayuq ( -yuq  je prisvojni postfix, takođe se piše Inkapintayoq) je arheološko nalazište u Peruu  sa slikama u kamenu. Nalazi se u regiji  Kusko, u provinciji Urubamba, pored Olantajtambo.  

[6] Haravi je drevni tradicionalni žanr andske muzike, a takođe i autohtone lirske poezije. Haravi je bio široko rasprostranjen u Carstvu Inka, a sada je posebno čest u zemljama koje su bile dio njega, uglavnom: u Peruu, Ekvadoru i Boliviji. Tipično, Haravi je plahovita, duhovna  spora i melodična pjesma ili melodija koja se svira na kueni (flauti). Riječi haravi govore o ljubavi (često neuzvraćenoj), nevolji običnog seljaka, oskudici, siročadi, itd. Melodije su uglavnom u molu pentatonske lestvice. Uticaj haravija je snažno prisutan u Kondorovom letu.

 

 

 

Dino Lotinac, PRIČE

Rođen je 1986. godine u Sjenici. Studije književnosti završio je na Državnom univerzitetu…
dec 05, 2023

Bogić Rakočević, STIJENE

Bogić Rakočević je pjesnik, prozni pisac, književni kritičar, antologičar i TV autor.…
nov 22, 2023

Petar Matović, Somot i dim

Petar Matović rođen je 1978. u Užicu, završio je studije srpske književnosti u Beogradu.…
nov 12, 2023

MAJA SOLAR, A HTELA SAM

Maja Solar je ovogodišnja dobitnica nagrade „Risto Ratković“, za knjigu poezije „A htela…
avg 30, 2023

Anđela Bulajić, SLAGALICA

Anđela Bulajić rođena je 1995. na Cetinju. Godinu dana studirala je svjetsku književnost…
nov 26, 2022

DANILO LOMPAR, Tri pjesme

Danilo Lompar, rođen 2. januara 1978. godine na Cetinju. Objavio je 22 knjige poezije.…
jul 29, 2022

Uroš Zupan, LAGANA PLOVIDBA

Uroš Zupan rođen je 25. 8. 1963. u Trbovljama, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. U…
feb 04, 2022
Go to top