Emir Kapetanović je rođen 1. 7. 1995. u Gadamesu, Libija.

Završio je studije Fizioterapije u Mostaru. Radi kao fizioterapeut u Domu zdravlja Stari grad u Mostaru. Objavio je dvije knjige poezije, a 2021. dobio je Drugu nagradu Ratkovićevih večeri poezije za pjesnike do 27 godina u Bijelom Polju, Crna Gora. Objavljivao je poeziju u mnogim časopisima i na portalu Strane. Piše i čita u Mostaru.

 

ARTIKL 

Mislio sam da će dobar ručak,

vratiti harmoniju u naše odnose.

 

Po novmbarskom jutru koje me rasnilo,

otišao sam u prodavnicu.

 

Uski redovi, gužva na kasi,

te neljubaznost radnice na traženje pomoći

ubili su svaku želju za kupovinom.

 

Jaka je volja savladala inerciju,

došao sam kući sa punim kesama.

 

Dok sam kuhao,

ponovo se uzbuđenje stopilo sa mirisima.

To je već bio prvi zalogaj.

 

Smatrao sam ga čvrstom tvari,

 nisam očekivao

da će ga otupiti tvoja kiselost.

 

Nakon što si probala,

rekla si da ti se čini

da sam koristio neki drugi sastojak.

 

 Uvjeren sam,

da je i nju ozračio elektronski zvuk

koji često pokazuje

na ekranu veći iznos.

 

 

NENA U NEKOJ DRUGOJ PJESMI 

Jedna nena

sve više

pretresa svoje godine.

Često izlazi

na avliju

užurbanije.

Ne saginjajući

na travi

 grli

vrtne patuljke.

Svaki put ih vrati

na isto mjesto

ne kvareći harmoniju.

Samo,

tužna bude

što je cvijeće suhlje.

Nema nikoga

da zajedno čuvaju

šlauf.

 

 

VELIKI MEĐED 

Znam da misliš

kako nemam kičmu,

da tako lako naveče

liježem u krevet.

 

Misliš na neko breme,

a nemoćan

dosegnuti značenje

gdje nema ni kota.

 

Nagrižen si,

i sav u svršenom vremenu.

Ugledaš velika kola

pa tek onda velikog međeda

koji napada tvoju sreću.

 

Ti si uvijek spavao

po danu, to priznaj

a trebaš

samo po noći.

 

Po noći se ponovo

nahladi međed,

teža su mu kola

čak i da je veliki.

 

SLOBODA 

Odlučnost se vezuje

sporošću, nježnošću

sve do neke odgode.

I nastavlja se let

slabog treptaja krila

u otisku boja.

 

Dovoljno je prošlo vremena,

evolucija

da se kandže jedne mačke

zariju u zemlju.

 

Trči više mačaka

u avlijama više restorana.

 

Da li mačke

znaju dovoljno zakopati

svoju  slobodu?

 

CJENKANJA 

Toliko osoba svako jutro

izađe da čisti ulice,

kao da su uvažili

moje teorije o širini.

 

(Samo katkad pređe crna mačka.)

 

S bojazni, često kažem

da su ulice zubni aparat grada,

da ga s toliko ruka mogu

lako očetkat.

 

Potom odolijevaš tvrdoći

kukavičluka koji se

lagano spušta niz nesuđenu strminu,

tangirajući netrpeljivost.

 

Oči dugo mogu,

sve dok ne zahrđaju trepavice

i dok se ne počneš cijenkati

s uličnim prodavačem knjiga.

 

ROD                                                                                                                                

 Na jutra često

očni kapci ne prijenjaju.

Dođe čas

pa i lijenost moljaka

mrzovolju,

tražeći  nit

svog siromaštva.

 

Smije li se

i na kojim visinama

zatezati žica?

 

Skoro iz crno-bijele tehnike

s čujnim hrskanjem štapa

umornim korakom

starac korača iz kafane.

 

Pomislih kako su

za vinograd

grubi želježni stubovi.

Čvrstina ih nastavi

osvajati okom.

 

Gleda u polje sa žalom,

lozu sa drvenim stubovima

kako se plete

njena kora.

 

Tako vrijeđaju njen rod,

a  jesen crveni

njeno lišće

suština postaje ranjiva.

 

A znaš,

da sunčanije

polako ispipava slatkoću.

 

Više ne treba

gubiti vrijeme

pitajući se:

Kako bit bogat

od posudbe?

 

ZAŠTO RETORIČKO PITANJE 

Načuo sam nešto o kosama

koje nisu tako hrapave.

Niz njih se vode slijevaju,

ali i hode svakakve zvjeri.

 

Očekivanja su se razbistrila

da livade budu netaknute

odjednom postaju

prozračnije.

 

Kojim koscima

da udijelim nedisiplinu?

Što ne samujem

na miru, u otkosima pravilnim.

 

Zrak te načinje nehajno,

postaješ mekši

 od  ljuske jajeta.

 

Treba poviriti,

da li mrtvi pišu

nova pitanja leksikona.

 

IDILA LIJENOSTI 

Suhog čela,

izabrati motiv

pa i slobodu.

Sate provodimo

na magarcu

gledajući tvoje noge,

a stružući svojim.

 

U toj idili lijenosti,

ne daš mašti

da bude gladna.

Nećeš da odoliš

jednostavnosti,

koja kriomice gleda metu.

 

Već na idućoj krivini

upadnemo u draču,

dva sata nas

vade iz nje.

 

S neba se pružaju

slabo vidljive hamajlije,

samo treba

brižno potegnuti.

 

Počinju nas stizati burila,

koja nikad

nisu imali osjećaj

punoće.

 

STARO BICIKLO

 Dosluhnuo sam

priče starijih,

stajem kratko

da podvrnem nogavice.

Usne su mi

poput blatobrana,

starog bicikla

čije klaparanje podsjeća

na bojišta tekućih ratova.

Prepliću se stilovi

sa pokunjenom radošću,

neki su i moji.

Kao da mire nekadašnje redove,

i postaju kliše.

Skloni smo ormare mjenjati

u žurbi,

da zaista ne znaš za svoj.

Iz drveta ispari svježina

više te ne bodu ivice.

I kad okreneš pedale

nekrećući se baš brzo

počinje te odavati odjeća

većih brojeva.

Pojavi se vihor,

a ne možeš da poletiš.

 

Da li krugovi

moraju biti malo

bar malo veći,

dok se u te iste

selim?

 

HIMNA 

Kako god bilo,

otkini komadić neba.

 

Ako nemaš korpicu da staviš plodove,

zamotaj ih u košulju.

 

Uporno se nastavljaš žaliti,

pokazivajući žuljeve na stopalima.

 

Ne tupi bez potrebe nokte,

nego nožem guli koru!

 

Ni cigla ne gubi  rumen,

od ognjišne vatre.

 

PRESKOČITI ČUĐENJE 

Momak u golemoj žurbi,

prolazi pokraj sahadžijske radnje.

A lagano svira sevdalinka

ko da prebire biće

a ne želi se nametati.

 

Momak misli,

odvažno o rock n rollu

stegnutog pasa.

 

Sahadžija bi preskočio čuđenje,

prekida već svoj posao.

A sporost ovaj put

nema značenje da uživa.

 

Svako ima svoje vrijeme,

ne mora bit nečije

zato svakom nešto proba pripasti.

 

 

EGOTRIP 

Kad uđeš u šumu

ne dira te baš ništa.

Ko da te neko goni,

odmah ideš na proplanak.

 

Osjeća nešto poput čuđenja,

tamo su djeca napravila

preveliku logu.

 

Dovoljno su za tebe,

 uvrijedili proplanak.

Otišao si,

i posadio jednu sadnicu

kraj zadnjeg stabla.

 

Izgleda da je ego

najjači neradnim danima.

 

EMILIO NIGRO, POEZIJA

Pisac i novinar, pozorišni kritičar i pjesnik, porijeklom je iz Kalabrije.
okt 23, 2024

Lena Petrović, TRI PJESME

Lena Petrović (Beograd, 1984) završila je osnovne studije prava u Beogradu i master…
sep 22, 2024

BORČE PANOV, POEZIJA

Borče Panov je savremeni makedonski pjesnik, dramski pisac, prevodilac i esejista. Rođen…
maj 20, 2024

Tatjana Zeković - POLIPTIH

Rođena u Podgorici 1968.godine. Završila je odsjek za francuski jezik i književnost na…
maj 02, 2024

Dino Lotinac, PRIČE

Rođen je 1986. godine u Sjenici. Studije književnosti završio je na Državnom univerzitetu…
dec 05, 2023

Bogić Rakočević, STIJENE

Bogić Rakočević je pjesnik, prozni pisac, književni kritičar, antologičar i TV autor.…
nov 22, 2023

Petar Matović, Somot i dim

Petar Matović rođen je 1978. u Užicu, završio je studije srpske književnosti u Beogradu.…
nov 12, 2023
Go to top