ARHIVA ANTIBARBARUS
EMIR KAPETANOVIĆ, Preskočiti čuđenje
- Detalji
- Pogodaka: 267
Emir Kapetanović je rođen 1. 7. 1995. u Gadamesu, Libija.
Završio je studije Fizioterapije u Mostaru. Radi kao fizioterapeut u Domu zdravlja Stari grad u Mostaru. Objavio je dvije knjige poezije, a 2021. dobio je Drugu nagradu Ratkovićevih večeri poezije za pjesnike do 27 godina u Bijelom Polju, Crna Gora. Objavljivao je poeziju u mnogim časopisima i na portalu Strane. Piše i čita u Mostaru.
ARTIKL
Mislio sam da će dobar ručak,
vratiti harmoniju u naše odnose.
Po novmbarskom jutru koje me rasnilo,
otišao sam u prodavnicu.
Uski redovi, gužva na kasi,
te neljubaznost radnice na traženje pomoći
ubili su svaku želju za kupovinom.
Jaka je volja savladala inerciju,
došao sam kući sa punim kesama.
Dok sam kuhao,
ponovo se uzbuđenje stopilo sa mirisima.
To je već bio prvi zalogaj.
Smatrao sam ga čvrstom tvari,
nisam očekivao
da će ga otupiti tvoja kiselost.
Nakon što si probala,
rekla si da ti se čini
da sam koristio neki drugi sastojak.
Uvjeren sam,
da je i nju ozračio elektronski zvuk
koji često pokazuje
na ekranu veći iznos.
NENA U NEKOJ DRUGOJ PJESMI
Jedna nena
sve više
pretresa svoje godine.
Često izlazi
na avliju
užurbanije.
Ne saginjajući
na travi
grli
vrtne patuljke.
Svaki put ih vrati
na isto mjesto
ne kvareći harmoniju.
Samo,
tužna bude
što je cvijeće suhlje.
Nema nikoga
da zajedno čuvaju
šlauf.
VELIKI MEĐED
Znam da misliš
kako nemam kičmu,
da tako lako naveče
liježem u krevet.
Misliš na neko breme,
a nemoćan
dosegnuti značenje
gdje nema ni kota.
Nagrižen si,
i sav u svršenom vremenu.
Ugledaš velika kola
pa tek onda velikog međeda
koji napada tvoju sreću.
Ti si uvijek spavao
po danu, to priznaj
a trebaš
samo po noći.
Po noći se ponovo
nahladi međed,
teža su mu kola
čak i da je veliki.
SLOBODA
Odlučnost se vezuje
sporošću, nježnošću
sve do neke odgode.
I nastavlja se let
slabog treptaja krila
u otisku boja.
Dovoljno je prošlo vremena,
evolucija
da se kandže jedne mačke
zariju u zemlju.
Trči više mačaka
u avlijama više restorana.
Da li mačke
znaju dovoljno zakopati
svoju slobodu?
CJENKANJA
Toliko osoba svako jutro
izađe da čisti ulice,
kao da su uvažili
moje teorije o širini.
(Samo katkad pređe crna mačka.)
S bojazni, često kažem
da su ulice zubni aparat grada,
da ga s toliko ruka mogu
lako očetkat.
Potom odolijevaš tvrdoći
kukavičluka koji se
lagano spušta niz nesuđenu strminu,
tangirajući netrpeljivost.
Oči dugo mogu,
sve dok ne zahrđaju trepavice
i dok se ne počneš cijenkati
s uličnim prodavačem knjiga.
ROD
Na jutra često
očni kapci ne prijenjaju.
Dođe čas
pa i lijenost moljaka
mrzovolju,
tražeći nit
svog siromaštva.
Smije li se
i na kojim visinama
zatezati žica?
Skoro iz crno-bijele tehnike
s čujnim hrskanjem štapa
umornim korakom
starac korača iz kafane.
Pomislih kako su
za vinograd
grubi želježni stubovi.
Čvrstina ih nastavi
osvajati okom.
Gleda u polje sa žalom,
lozu sa drvenim stubovima
kako se plete
njena kora.
Tako vrijeđaju njen rod,
a jesen crveni
njeno lišće
suština postaje ranjiva.
A znaš,
da sunčanije
polako ispipava slatkoću.
Više ne treba
gubiti vrijeme
pitajući se:
Kako bit bogat
od posudbe?
ZAŠTO RETORIČKO PITANJE
Načuo sam nešto o kosama
koje nisu tako hrapave.
Niz njih se vode slijevaju,
ali i hode svakakve zvjeri.
Očekivanja su se razbistrila
da livade budu netaknute
odjednom postaju
prozračnije.
Kojim koscima
da udijelim nedisiplinu?
Što ne samujem
na miru, u otkosima pravilnim.
Zrak te načinje nehajno,
postaješ mekši
od ljuske jajeta.
Treba poviriti,
da li mrtvi pišu
nova pitanja leksikona.
IDILA LIJENOSTI
Suhog čela,
izabrati motiv
pa i slobodu.
Sate provodimo
na magarcu
gledajući tvoje noge,
a stružući svojim.
U toj idili lijenosti,
ne daš mašti
da bude gladna.
Nećeš da odoliš
jednostavnosti,
koja kriomice gleda metu.
Već na idućoj krivini
upadnemo u draču,
dva sata nas
vade iz nje.
S neba se pružaju
slabo vidljive hamajlije,
samo treba
brižno potegnuti.
Počinju nas stizati burila,
koja nikad
nisu imali osjećaj
punoće.
STARO BICIKLO
Dosluhnuo sam
priče starijih,
stajem kratko
da podvrnem nogavice.
Usne su mi
poput blatobrana,
starog bicikla
čije klaparanje podsjeća
na bojišta tekućih ratova.
Prepliću se stilovi
sa pokunjenom radošću,
neki su i moji.
Kao da mire nekadašnje redove,
i postaju kliše.
Skloni smo ormare mjenjati
u žurbi,
da zaista ne znaš za svoj.
Iz drveta ispari svježina
više te ne bodu ivice.
I kad okreneš pedale
nekrećući se baš brzo
počinje te odavati odjeća
većih brojeva.
Pojavi se vihor,
a ne možeš da poletiš.
Da li krugovi
moraju biti malo
bar malo veći,
dok se u te iste
selim?
HIMNA
Kako god bilo,
otkini komadić neba.
Ako nemaš korpicu da staviš plodove,
zamotaj ih u košulju.
Uporno se nastavljaš žaliti,
pokazivajući žuljeve na stopalima.
Ne tupi bez potrebe nokte,
nego nožem guli koru!
Ni cigla ne gubi rumen,
od ognjišne vatre.
PRESKOČITI ČUĐENJE
Momak u golemoj žurbi,
prolazi pokraj sahadžijske radnje.
A lagano svira sevdalinka
ko da prebire biće
a ne želi se nametati.
Momak misli,
odvažno o rock n rollu
stegnutog pasa.
Sahadžija bi preskočio čuđenje,
prekida već svoj posao.
A sporost ovaj put
nema značenje da uživa.
Svako ima svoje vrijeme,
ne mora bit nečije
zato svakom nešto proba pripasti.
EGOTRIP
Kad uđeš u šumu
ne dira te baš ništa.
Ko da te neko goni,
odmah ideš na proplanak.
Osjeća nešto poput čuđenja,
tamo su djeca napravila
preveliku logu.
Dovoljno su za tebe,
uvrijedili proplanak.
Otišao si,
i posadio jednu sadnicu
kraj zadnjeg stabla.
Izgleda da je ego
najjači neradnim danima.