ARHIVA ANTIBARBARUS

Rođena je 1989. godine u Podgorici. Diplomirala je dramaturgiju na FDU Cetinje, a master akademske studije dramaturgije završila na FDU u Beogradu.

Autorka je više nagrađenih i realizovnaih dramskih tekstova (Otvoren kraj, Mirovna misija, Đevič kamen, Slobodno vrjjeme ili tamno je svijetlo,) i scenaristkinja TV serije - Božićni ustanak, dugometražnog igranog filma Požari, kao i kratkog igranog filma Nadolaženje/Overcaming. Objavila je knjige poezije S glavom u torbi (prva nagrada na konkursu Ratkovićeve većeri poezije, za mlade pjesnike) i Magla: vidljive tačke, Moj korak je lak, to će me koštati (izbor iz poezije (Enklava 2023). Drame i poezija su joj prevođeni na engleski, italijanski, norveški, poljski i grčki jezik. Docent je na predmetu Filmski i televizijski scenario i prodekan za nastavu na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.

LOŠ DAN

ništa nikom neću da kažem šta mislim

o vremenskoj prognozi o sjutrašnjem danu

kad me pitaju šta mislim o umjetnosti nekad

neću da im kažem ni šta mislim o umjetnosti danas

ako ja uopšte i mislim o umjetnosti

ako ja uopšte i mislim o bilo čemu

osim o samoj sebi sebičnoj

neću da pričam o mladim ljudima koji dolaze

ne znam samo odakle a ne znam ni gdje mogu da idu

neću reći ništa nikom šta mislim

taman posla da ću da dam intervju

pa da svi čitaju ono što sam rekla

neću da dajem savjete o kuvanju

sve ću svoje sama sebi da skuvam i pojedem

kako se izliječiti kako istegnuti mišiće a ne pokidati ih

zadržaću za sebe joga pokrete i mantre

nikom neću da spašavam glavu nikog da branim

nikog neću da krivim i učim pameti

neću nikom da izjavljujem osjećanja

neću nikom da pišem pisma poruke mejlove

ništa neću da čitam što mi neko pošalje

neću da iznosim svoje mišljenje

a tek svoje cijenjene stavove

sve se to meni vidi

u očima

ko umije da gleda

ko ne umije

jebiga

BUDUĆIM PJESNICIMA I ONIMA
KOJI TO NEĆE POSTATI

evo kako će krenuti
bezazlezno
pročitaćeš nekoliko knjiga dobrih i losših pisaca
pričaćeš sa nekim dobrim i lošim piscima
počećeš polako da razlikuješ uvaljivače svojih novih izdanja
od skormnih intelektualaca koji stoje po ćoškovima
i uobražene elite kojoj se podrazumijeva da poznaješ njihov lik i djelo
neće ti se mnogo svidjeti ni jedni ni drugi ni treći
ti ćeš biti neko četvti ti ćeš donijeti
vlastiti izraz na krilima nove poetske misli
onda ćeš uzeti svoj računar i shvatićeš
tvoja bijedna iskustva u kombinaciji sa maštom
nisu vrijedna ni kafanske priče ni književnosti
više se nećeš podsmijevati gore navednim grupacijama
počećeš da piješ i pokušavaćeš da doživiš
bilo kakvu vrstu iskustva na silu
samo da nešto izađe iz ljušture
u gorem slučaju pisaćeš citirajući poznate autore
no iz ljušture neće izaći ništa vrijedno
onda ćeš se pustiti svakodnevnom životu
ići ćeš u prodavnicu u biro rada u opštinu po uvjerenja
imaćeš uredne seksualne odnose
sve ono o pisanju će jednostavno iščeznuti
onda će jednog jutra popodneva ili večeri
samo da te zasvrbi oko ili dlan ili će čaša da padne
ili će komšinica da psuje gledajući u telefon
nećeš znati zbog čega ali uzećeš računar
počećeš da pišeš ali ne o oku čaši i komšinici
nešto drugo će izlaziti ize tebe nije bitno šta
u ovom stanju ćeš biti neko vrijeme
svakodnevni život će početi da trpi
sve dok ne dodješ do neke jadne cjeline
a onda ćeš da staneš čvsto na noge
ponijećeš svoj rukopis nekome

ko ne pripada nekoj od gore navedinih grupacija
ili ćeš u jednoj od njih pronaći
jednog dostojnog tvojih riječi
dobićeš komentar da imaš talenta
ali samo da doradiš ovo ili ono
svakako reći će ti da obavezno nastaviš da pišeš
u svakodnevni život ćeš po prvi put zakoračiti kao heroj
ubrzo ćeš postati heroj sa jednim izdanjem iza sebe
doživjećeš dobre i loše kritike i one osrednje
to se tebe neće mnogo ticati
nova rupa će se otvarati polako pred tobom
dobro poznati mehnaizmi
svakodnevni život iskustvo bježanje u alkohol
posao rad red očekivanje iznenađujućeg momenta
sve će ti otkazati poslušnost
sada bi trebalo sve ispočetka na teži način
sve je na tebi
ispitivaćeš nove i stare mehanizme
do kraja tvog jadnog i sjajnog života
ako bude moralo
ako ne bude moralo
odustaćeš
biće pjesnika i bez tebe

OBESPRAVLJENI

zarivenu u debelo meso života

opet me je napolje izbacila površina noći

ljudi su se borili za nešto i za nekog

mislili su da polažu prava na nešto i na nekog

među njima ja i jedan čovjek prazan

toliko prazan da je njegova praznina odjekivala

iza vještačkog smijeha kojim se vješto služio

nisam mogla da ga vidim jer gledam samo kroz lica

oči me opterećuju oblici tijela me opterećuju

oblici su dosadne bespotrebne prepreke

nezasitih potrošača

februar je u sebi nosio sve druge februare

jednom rukom rezanje strahova

drugom zalijevanje zelenih vijenaca budućnosti

umorna sam ali to nije strašno

moj umor traje oduvijek i protezaće se

kao debela mačka do samog kraja

ali ja više ne vidim horizont

samo ljude koji urliču da su

obespravljeni

vidim njih

i čovjeka praznog nikad bližeg mom odustajanju

pitam se

šta bi se desilo kad bismo prazan čovjek i ja

zasijali u gomili shavtivši

da imamo pravo na nebo

znam šta bi se desilo

san bi se ugasio