PRIPREMA ZA PRVI SNIJEG
Preko noći mijenjam ljetnju odjeću,
odlažem sve u čemu mi je bilo ugodno,
odvajam i ko zastave širim glomazne stvari,
vadim smotuljke novina iz džombastih cipela
proljetos natiskane u njih sa tim debelim naslovima,
čituljama, oglasima i raznim rubrikama,
sa procentima od kojih se pada u depresiju.
Zaista, ne znam gdje bih se mogao zaputiti
pređem li preko praga u tim bakandžama,
na koje sam bio ponosan nakon rasprodaje
kujući za nnjih velike planove.
Kao da su se
zabijeljeli okolni vrhovi, odjednom,
za taj važan dio moga imetka,
ali po kojoj bi ih livadi sada mogao nositi
kada je sve izgubilo svoju divljinu
i ništa više pod ovim svodom nije prirodno
kada su nestale ulice i trotoari,
šta će mi više praznični izlozi,
sezonska sniženja, jevtine stvari,
i ja sam s nečitkom deklaracijom
pa mi ne preostaje ništa drugo
nego da oslušnem okean u šoljici kafe,
malo surfujem po TV kanalima,
a potom uskočim u gradski autobus
kod onih što zlovoljno mlataraju glavama.
NA PLAŽI
Nježno lice žene
nalik razbokorenom cvijetu
među dokonim društvom na plaži
zna da svakoga učini važnim,
i zalije mirom mjesta
gdje se nije sve pretvorilo u elektriku.
Pogledom što je od svega širi
ona ispraća brodove u daljini
dok joj se kotrlja po leđima
veliki suncokret.
Pomišljam šta li sve neće izaći
ispod tih vjeđa
pritisnutih nevidljivim porocima
od kojih sam i ja umoran
pa snatrim
u blješteću zebnju pijeska,
u vrijeme, titravi zrak
sumnjajući da sam ikada bio mlad.
