POMEN
Zašto mene najstarijeg među vama,
zašto gonite da uvijek i na svakom mjestu
o svemu govorim ono što mislim
i zašto to proglašavate poštenjem i hrabrošću?
Ako pomenem one koji su mrtvi
i ako o njima počnem pričati sve što znam,
uvijek će se naći neko da kaže:
- Nije tako bilo, sudiće ti kuka i motika…
Šta će onda moja priča?
Ali, šta ćete vi na ovom svijetu, lažlјivci,
ako se dignu mrtvi i kažu sve kako je bilo?
Šta će od vas ostati?
Kakve će onda biti naše pobjede?
Koliki će biti naši porazi?
Ako se nenadno dignu mrtvi i zakopani junaci,
živi će morati da lete u nebo…
Kako spasiti glavu od onih
Koji moraju postojati na ovom svijetu
i pored velike mržnje koja ih okružuje…
PALIMPSEST
U karbonskom pozemlјu,
u tami okolo mene,
osjećam kako
iz uglјenisanog palimpsesta,
u vrijeme prolјeća,
kao sveta svijeća,
cvjeta narcis bez lica
ponad kog krilima maše
slijepa ptica,
lik svoj tražeći u vodi:
- Bježi u mene travo moja,
na ovom svijetu,
sem vatre i mene,
niko te ne voli…
BRIJAČNICA
Svaki put
kad izlazim iz brijačnice,
prije nego platim,
dobro pogledam u oči
crnog berberina…
Bože,
kako ima dobru dušu,
pomislim…
Da je ta sjajna britva
u mojim rukama
-možda bih,
već davno,
nekom grklјan prerezao…
Al svaka sreća
i svaka nesreaća…
liče jedna na drugu,
samo što ih druga
duša kazuje…
KRUG NA VODI
Ljubavi moja veća od mene,
neiskustvo i prvi zanosi
odavano me ostaviše i napustiše…
i sad jezerom lutam sam
na trošnoj lađi starosti
bez jedara i bez vjetra…
cvilim vezan za bivši život,
za list tužne bilјke koja vene
zagledana u mene,
a ja zagledan u Dno
u koje sve živo gleda…
A tamo, na Dnu,
vidim kako treset
naslagan na ilovaču
drhti…
Drhti kao moja uplašena duša,
kao srce ulovlјene
i još žive divokoze…
KUĆA I PUŽ
Beskonačno traje to spajanje
-ili razdvajanje…
To dijelјenje noći od dana
-ili dana od noći… Ta nesrećna lјubav
-uspješna metafora
pretvorena u nijemi zvuk,
u idealan oblik,
što uporno zvoni Vasionom,
budeći Prije i Poslije
i vukući krečnu lјušturu
vrhom prema savršenstvu…
