Kritika ga smatra najznačajnijim crnogorskim pjesnikom mediteranske orijentacije i uglednim imenom mediteranskog pjesništva i književnosti bivše Jugoslavije.
Objavio je preko dvadeset knjiga poezije i eseja. O njegovoj poeziji objavljena je knjiga izabranih eseja domaćih i stranih pisaca Mediteranski gospar (2009).
Dobitnik je svjetske Pohvale za poeziju Nosside 2011. koja se dodjeljuje pod pokroviteljstvom Svjetskog poetskog direktorijuma UNESCO-a u italijanskom gradu Ređo Kalabrija. Uređivao je časopis za književnost Ovdje (2000-2003).
Poezija mu je prevođena na italijanski, engleski, poljski, češki, mađarski, albanski i slovenački jezik.
Zastupljen je u Antologiji svjetske poezije Nosside na italijanskom jeziku, Antologiji Mediteranske ljubavne poezije od najstarijih vremena do danas, Antologiji slovenske poezije na slovenačkom jeziku, Antologiji južnoslovenskih poezija na poljskom u izdanju Agawe iz Varšave, dvojezičnoj češko-engleskoj, Antologiji savremene slovenske poezije Bludni korijeni (2015) objavljenoj na Univerzitetu Palackog u Olomoucu u Češkoj Republici koja se izučava na svim univerzitetima slavistike u Evropi i svijetu, Antologiji crnogorske poezije na italijanskom jeziku, Antologiji crnogorske poezije na albanskom jeziku, antologijama crnogorske poezije, antologijama poezije o vinu, ženi…
Kastelov izbor iz poezije na slovenačkom jeziku Ručak na hridini /Kosilo na čeri/objavila je 2014. godine slovenačka izdavačka kuća Hiša poezije u antologijskoj ediciji evropskih pjesnika Poetikonove lire kao dio programa Evropske komisije.
Italijanski časopis za svjetsku književnost Margutte u oktobarskom broju 2014. godine, objavio je Kastelovu poeziju u prevodu Marije Tereze Albano.
Njegova poezija objavljena je u međunarodnim pjesničkim zbirkama, svojevrsnim internacionalnim antologijama poezije mira Svim na zemlji mir, veselje, lirike ljubavi Tebi pjesmom, Valentinovo 2015. i pjesama o moru More na dlanu 2015. godine u renomiranoj zagrebačkoj izdavačkoj kući Kultura snova.
Izabran je u trideset pjesnika svijeta učesnika VI Svjetskog festivala poezije (Sixth World Poetry Festival) u Kalkuti (Indija) 2012. i 2014. godine.
Živi u Podgorici.
Izvor: RTCG
VELIČANSTVENA SMRT
Sanjao je ružičastu džamiju
Našir al Mulk
u gradu Širazu, u Iranu,
svjestan da je nikad neće vidjeti.
Vitraži skrhanih ideja
i mozaici oživljeni suncem
zaustavili su mu dah
da više ne otvori oči.
Kakva veličanstvena smrt!
Ko ono reče
da nikad neće ući
u džamiju Našir al Mulk?
Hodočasnici sunca
besmrtni su.
ANTIČKI NOVČIĆI
Na arktiku Grčke
u grobnici antičkog generala
našli su kovanice
sa likom Aleksandra Valikog,
još tople i vlažne
od dlanova trgovaca prije Hrista.
Na Balkanu turobne euforije,
ledenim talasom prekriveni,
patvorenu javu
i muk samoživosti ćutimo.
Hej, neznani arheolozi,
ako znato ko smo -
bacite vrele novčiće u talase
da po prvi put
u pješčane tragove slovesnosti
tabanima zagazimo.
A i kad ne bi htjeli
grandomaniji zakleti,
topli novčići
svetu nepotkupljivost
podgrijali bi...
DŽUNGLA
Iz naših vlasi izrasle
džungle
progutaće zidine i utvrđenja
gdje recitovasmo povelje
sočnije od Bokača.
Na obalama renesansi i karnevala,
kažu, kosa čuva mozak
od polarnih vjetrina.
Ipak, od njihovih hijeroglifa
ispisaćemo abecedu
a ledenice ka zenitu srca okrenuti.
Možda smo i mudri –
ko će još himnu
od slova soli
naći u akvariju džungle?
Ni crvi...
AKO SE PROVEDRI
Spustićemo jedra, dječače,
dok prohujaju uragani praznovjerci,
somovi bez kičme
tetovirani državnim lentama,
prazne ljušture trutova
na paradi rodoljublja
mjerenog šuštećom aritmetikom kovanica,
žabokrečni likovi
priljubljeni uz kobilicu jedrenjaka
sa kraljevom zastavom
raskrojenom za tange plesačica
na plenumima čojstva i poštenja...
Šutjećemo u laguni
dok minu njihovi cirkusi,
umuknu marševi crnih virova,
presuše akademskog patriotizma plićaci...
Ako se provedri i raširimo jedro,
od pelene nevinog talasa
more ponosa biće beskrajno
u kaplji tvog znoja, dječače
a od njihovih baruština
pustinje će podrigivati...
BROD POBRATIM
Rastvoren u vodi preobražaja,
s osjekom u žučnoj kesi,
u kapljici talasa planetaran –
od listova spaljenih rukopisa
šijem jedra,
majčin crveni rubac dižem na jarbol
i brod, bez posade,
u hijeroglife napukle zemlje porivam.
Obraze mramornih knjiga
iz helenizma postmoderne
moram poškropiti
da se prenemo
i imena pretvorena u brojke
gromoglasno otćutimo.
Brodu, iz djetinjstva pobratime,
ako ikada isploviš
iz svečane obamrlosti
i ukotviš se u marinu molitvi,
zaklinjem te astrolabom naših kapilara –
neka te ne omami svejednost
pa makar oba olupine bili!
Nag, oznojen
erosom oblutaka iz plićaka
skočio je u prozirnost
da, sa škampima i murinama,
napuljski saltarelo otpleše.
Ženu, milenijum čekanu,
pod balkonima grada fosila
odveli su svatovi
na bijelim kentaurima
uz zdravicu i ploton kremenjače.
Izron i prizor –
polumrtva porodica imigranata
na daskama i gumama oko sudbine.
Zaronio je bestraga...
Po talasima marionetama
i akvatoriju geta
hodati nije umio.
Mediteran nije više srce univerzuma.
Potopom
od plesa sa morskim životinjama
stvoriće stari
da hodajući ne potone!
