Enesa Mehmić (1989), dobitnica je više regionalnih nagrada za mlade autore: „Aladin Lukač 2015“ za najbolju objavljenu knjigu poezije, prvu Nagradu Ratkovićevih večeri poezije 2016 za najbolju neobjavljenu knjigu poezije, zlatno priznanje „Sosed tvojega brega 2016“, te drugu nagradu „Festivala poezije mladih Vrbas (2015)“. Poezija joj je prevedena na slovenski, talijanski i španski jezik. Učestvovala je na književnim i umjetničkim festivalima: WR & G – politika, identiteti, drama (Malta 2013), BeFem – feministička poezija (Srbija 2013), We all made story – kreativno pisanje in retoričke vještine (Latvija 2014 ), More na dlanu (Hrvatska 2014), Šumski pjesnici (Hrvatska 2015), Mlade rime (Slovenija 2016).
Objavila je knjige: „Faustova kći“ (2015) i „Mape Alme Karlin“ (2016).
Živi u Sloveniji. Putuje autostopom i piše o ljudima i mjestima.
SIN PUSTINJE
Vidjela sam
Kako je plima izbacila
Dijete
Galebovi su letjeli nisko
Ispuštajući krikove
A more je plazilo svoj umorni jezik
Na usnama
Utihnule obećane zemlje
Njemačka, Švicarska, Švedska.. .
Nove vrtoglave vizije dženneta
A između se ispriječila Sirat ćuprija-
Divlji smrtonosni moreuzi
Vidjela sam kako valovi
Zapljuskuju tijelo
Sina Pustinje
Zastalog između Istoka i Zapada
Samo
20 kilometara dalje
Ljudi su jeli ostrige i kavijar
Homo sum, humani nihil a me alienum puto.
DEMENCIJA
Često se ne mogu sjetiti
Imena naše djece
Ali mi se čini da bih mogla
Preplivati Tajo kad čujem zvuk
El quinto regimiento
Od tvoje smrti hranim golubove
7 godina razgovaram s njima
Dala sam im imena:
Carlos, Andrea, Lorca...
Iza zida streljali su Lorcu kao psa
Naivni su pjevali:
Madre yo me voy al frente
Para las líneas de fuego
Venga jaleo, jaleooooo
Lagali su nas, ljubavi
To je bila klopka za naivne
Preostaje nam jedino zaborav
Zaborav kao posljednje utočište
