Jovana Bojović rođena je 1989. godine u Podgorici. Diplomirala je dramaturgiju na FDU Cetinje, a master akademske studije završila na FDU, Beograd. Dobitnik je brojnih nagrada za najboljeg studenta Fakulteta dramskih umjetnosti. Dramom „Mirovna misija“ pobjeđuje na međunarodnom konkursu raspisanom od strane Kazališnog epicentra-Zagreb u saradnji sa pozorištem Company of Angels iz Londona. Dramom „Otvoren kraj“, pobjeđuje na konkursu „Skroz nova drama“, koji raspisuje Crnogorsko narodno pozorište. Iste drame objavljene su u časopisu SCENA
(Sterijino pozorje, Novi Sad) za koji piše i objavljuje pozorišne eseje. Scenarista je igrane serije „Božićni ustanak“. Na konkursu Ratkovićeve večeri poezije osvaja prvu nagradu za rukopis „S glavom u torbi“. Živi i radi u Beogradu i Podgorici.
LJETA
ljeta se broje
žute haljine
crna koža
veliki mjesec
planirana budućnost
salate i Krf
istorija na pipiru
vrti se kao sirena
ljeta se broje
ne zime, ne Sioran
ne krik beznađa
ne blijedo lice
muka na papiru
ko to da čita
ljeta se broje
spojena tijela
znoj, ne traumice
ne patnje i bolovi
pod jorganom
ljeta se računaju
Lido di jesolo
aranžmani, agencije
švedski stolovi
turistički vodiči
instant saznanja
broje se klubovi
tehno i house
striptizete što lete
kostimi im sijaju
na šipkama
ispod je more
tijelo i more
seks na ležaljkama
oguljena koljena
rose vina i sladoled
ne crna vina
i krvavi biftek
računaju se morski plodovi
i prženi led se računa
ne začini ne kari ne soja sos
ne ljuto ne rakije sa pivom
samo se broji ljeto
vitka linija la vita e bella
a to što iz zime nema izlaska
i što si odavno mrtav
e, to se ne broji.
VELIKE STVARI
moji ljubavnici su odlični
svi do jednog i oni što postoje i oni
iz kreveta što škirpe i oni iz knjiga
oni iz pametnih telefona na dodir
sa nekima samo razgovaram ili samo ćutim
neki su odavno mrtvi ili nisu nikad rođeni
eto na primjer sioran umro je star
mogao je ranije da je htio eto na primjer valeri
jedan je upravo otišao da nam kupi pecivo
ima jedan što me zove noću posle dvanaest
ima onaj što me ne zove ni danju bježi valjda
moji ljubavnici su rođeni za velike stvari
svi do jednog oni preskaču iza zidova
s lakoćom mijenjaju stvarnost
nose svijest i pamet u desnoj ruci
oni odlaze na strašna mjesta
u velike dubine u bolnije strasti
imaju duge gumene čizme
kad je blato preveliko i močvara opasna
moji ljubavnici stradaju godinama
u vlastitoj kuhinji na samom sjeveru
tamo ih niko ne može pronaći
imaju svoju kuću i ne boje se hladnoće
prizivaju kišu i proklinju svjetlost
moji ljubavnici me ostavljaju
idu potrebnijima idu gladnijima
oni su rođeni za velike stvari
gledam kako mi izmiču
a napolju je ponovo jesen
i treba još jednom da se umre.
SMRT JE DOŠLA POSLIJE
prvo je bio viklera za kosu
dosta vina i piva i rakije
glasnog smijeha na terasi
kad komšinica opominje sa durgog sprata
onda očiju plavih što ih izbrišu one braon
željezničkih stanica je bilo
ne smeteju mi vozovi što kasne,vikala sam
treba raditi mnogo govorila sam sebi
treba naviti sat u osam, da baš u osam
i onda raditi vježbe popiti voćni miks
od banane i kivija ili banane jagode
onda treba posjetiti babu i đeda
stari ljudi misle da su tužniji od mladjih
treba ispoštovati i posao raditi čovječno
pogotovo one što te plaćaju i što su čovječni
rekla sam sebi ima još mnogo toga za uraditi
smrt je došla poslije a prvo sam stavila mlijeko za tijelo
kupila mrežaste čarape i željela život
smrt je došla poslije a prvo su bile nagrade
prvo su bile pohvale za posao povale za izgled
prvo su se otimali ko će me pratiti do kuće
bilo je smiješno ja nemam kuću
ima kuća mojih roditelja ima kuća mog čovjeka
ima stan u ovom ili onom gradu ali ja nemam kuću
prvo su govorili ti treba da odlučiš da to su govorili
poslije su me neki shvatili neki se nisi ni pitali
htjela sam još mnogo toga da uradim da pomognem
ako mogu da pomognem ako mogu da ne odmognem
htjela sam prvo da kažem sve što imam i dam sve što imam
smrt je došla poslije nije pitala samo joj se smučilo
rekla je hoćeš rijeku pištolj otrov gušenje požar
smrt me je pitala šta ćeš rekla je možeš da biraš
u tome je pakao uvijek te puste da biraš
kao da ti znaš kao da možeš da odlučiš
da si mogao da odlučiš ne bi izabrao ovaj gori put
ne bi ostvaljao ženu da te proklinje iza granice
ali ne kaže ti možeš da biraš manipulacija
prije nego sam je izabrala živjela sam noći u plavim haljinama
ljude što posvećeno rade i ne daju spoljšnosti da vlada
vozila sam biciklo i pravila tortu
smrt je došla poslije a mogla je i ranije
ne bi bilo velike štete
