Sead Husić rođen je 1986. godine u Tuzli. Osnovnu i srednju školu završio je u Banovićima, a diplomirao (2010) i magistrirao (2020) na Filozofskom fakultetu u Tuzli.
Djela su mu prevođena na: danski, švedski, makedonski, mađarski, njemački i turski jezik. Zastupljen je u višejezičnim antologijama (bosanski, hrvatski, srpski, danski) Ny lyrik fra Bosnien-Hercegovina i (bosanski, crnogorski, hrvatski, srpski, mađarski) Mostarske kiše (Izbor iz savremene ljubavne poezije Južnih Slavena).
Objavio je sljedeće knjige: Na tragu modernizma (2015), Čovjek koji piše priče (2017, 2021), Stvari (2017), Iz savremenih književnosti / Apriorna čitanja, studija iz savremenih književnosti (2020), Časopisne pjesme (2020), Donijevši sebe sa historijom, izabrane i prevedene pjesme (2021), Tradicionalno i subverzivno u usmenoj poeziji Bošnjaka: Studija o petoj rukopisnoj knjizi „Muslimanske narodne pjesme“ Muharema Kurtagića (2022), Gradski park (2023).
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada, među kojima se izdvajaju: Treća nagrada za priču Vodeni zavičaj na konkursu Zavičajne staze (Petnjica, 2015); Nagrada Fondacije za izdavaštvo za knjigu Stvari (Sarajevo, 2017); Prva nagrada za pjesmu Tale se u Krajinu vraća na konkursu Čarobne krajine (Cazin, 2022),
BAJRAM
U svom bajramskom odijelu – obučenom 4. aprila 1992. –
otac će, stiskajući moju i brata mi ruku, prvi put zabrinuto nas pogledati,
tražeći majku koja, držeći šećerne vune, izgledala je kao cvijet pod snijegom,
teškim i mokrim, koji čeka proljeća da sa sebe strese zebnju.
Ringišpil je vrtio prvi put snove dječaku od šest godina koji,
ne znajući zašto, stišće očevu ruku –
sretan što majku vidi kako se kroz narod,
kao kroz stih,
kao kroz rat,
provlači do svoje djece.