U organizaciji JU Ratkovićeve večeri poezije, sinoć je u kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju promovisana knjiga “Vidimo se u poeziji”, autora Borislava Jovanovića.
Govoreći o ovom djelu, koje je objavljeno u ediciji “Književne paralele” Ratkovićevih večeri poezije, Radoman Čečović je kazao da je knjiga pjesama „Vidimo se u poeziji“ susret davno raspolućenih djelova subjekata između onoga što je metafizičko i onoga što je fizičko, između iskustva svakodnevice i literarnog zaključka o njenom smislu, te da je to knjiga u kojoj se sreću modelativna i mimetička vrijednost, tropično i doslovno značenje, esencija i egzistencija, čitalac i pisac, stvaralac i njegovo djelo.
- Knjiga „Vidimo se u poeziji“ je identifikacija subjekta kao prvenstveno čitaoca, i identifikacija pisanja kao prvenstveno ponovnog čitanja. To nije knjiga odbrane poezije, već knjiga rasuđivanja i prosuđivanja, vješto laviranje, svojevrsni pelivanski hod po dijahroniji pjesničke umjetnosti, i to od etrurskih manuskripta do modernih poetika u osnovi kojih se nalazi zjap izmešu oznake i označenog. Paradoksalno je ali tačno, da je knjiga pjesama „Vidimo se u poeziji“ i „civilizacijski hedonizam“ koji se ogleda u kreativno- konstrukcijom kombinovanju „pročitanog“ u nešto što se zove djelo, ali i u kreativno-kritičkom odnosu prema njemu kroz nenapadnu dekonstrukciju. Upravo to čini ovaj tekst ne samo „zbirkom čitalačkog iskustva“ već i svojevrsnom literarnom zidanicom kojom se obnavlja pjesnički fenomen, čije se dešifrovanje najčešće gubi u nikad jasnim , kako bi rekao Nabakov, pravilima božanske igre“, kazao je Čečović.
Autor Borislav Jovanović kaže da je u zbirci „Vidimo se u poeziji nastoji da otkrije i kaže kako je poezija bezgranična i veća od univerzuma i kako se taj univezum ponekad u nama složi, kao da ga imamo na dlanu te nam nema druge nego da nešto napišemo o tom čudu koji se zove susret čovjeka njegove sudbine i tog veličanstvenog univerzuma koji naravno nekad ljepota a nekad ništavilo.
- U osnovi svih umjetnosti je činjenica da je čovjek transvedentalno biće , dakle čovjek je dijete i materije i duha , više duha nego materije. Prema tome sve što je transvedentalno iza granice opažajnog , dokučivog sve je to ljepota svijeta i ljepota ljudskog uma koji umije da komunicira sa nepoznatim svjetovima , u sebi i izvan sebe. Ta transvedencija je, inače,vodilja moje literature i kada se radi o romanima i drugim knjigama, jer smatram da je književnost više filozofska kategorija nego što je sociološka, politička, angažovana. Zato u mojim knjigama, a pogotovo u „Vidimo se u poeziji“ nema socijalnog diskursa, držanje lekcija jer mene interesuje sopstvena sudbina , ljudska sudbina uopšte i šta čovjek može, kao odgovore na sav taj smisao o i besmisao koji nam nudi svijet, kazao je Jovanović.
Poeziju iz knjige govorio je glumac Bjelopoljskog pozorišta Izet Mulabegović, a moderator je bio Kemal Musić.
