Ministar kulture Janko Ljumović uručio je Nagradu Miroslavljevo jevanđelje Zuvdiji Hodžiću za roman Svi moji, danas u Kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju.
- Čitajući ovaj roman, uviđamo koliko je ta inspirativna, prostorna i kultorološka razuđenost uticala na fascinantnu strukturu teksta, koji Hodžić objedinjuje onim što je tradicija ostavila kao jednu od najupečatljivijih karakteristika našeg kulturnog bića - umijeća pripovijedanja. Od Gusinja do Skadra, preko Prokletija i Sandžaka, Hodžićevo pero šestari po sudbinama predaka, u kojima se prelama realno i imaginarno, svjedočeno i izmaštano, a sve začinjeno humorom i tugom, ispisano živopisnim jezikom. Idiomi i arhaizmi stvaraju osobenu leksičku magiju, izvedenu u promišljeni leksički eksperiment, kazao je minister Ljumović.
Bijelo Polje je itekako svjesno časti da dodjeljuje nagradu tako prestižnog imena – Miroslavljevo jevanđelje, ali i srećno što je dodjeljuje prijatelju našeg grada, sjajnom pjesniku, pripovjedaču, romanopiscu i izvanrednom čovjeku – Zuvdiji Hodžiću.
- Njegova životna biografija, djelo, dokazani odnos prema Crnoj Gori, njenoj sudbini i stremljenima, najsigurniji je pokazatelj da ova nagrada ide u ruke koje će znati da je čuvaju. Tako to čine i elitni stvaraoci, u čijim biografijama Miroslavljevo jevanđelje blista na književnom nebu, kazao je predsjednik Opštine Bijelo Polje Aleksandar Žurić.
“Dvije stvari određuju misli i radnje ljudi; jedno je priroda, drugo je kultura”, zapisao je Ipolit Ten. Zuvdija Hodžić ističe da su se mijenjale klime i vremena, carstva i države, uzdizale se i nestajale, ali je misija umjetnika uvijek bila ista.
- Oplemeniti sebe i druge, učiniti svijet ljepšim i boljim. Svejedno da li to čine perom, kičicom, mistrijom, obrađivanjem grubog kamena, ugrađivanjem u temelje Panteona ili sizifovskim guranjem uz svoje brdo – umjetnici što više daju – više imaju; što njihova djela više pripadaju drugima – sve su više i naša. Zato su naši i Miroslavljevo jevanđelje i freska Gavran hrani prproka Iliju i Misal Đon Buzukua i minijaturni Kur’an iz Husein-pašine džamije i slike Tripa Kokolja i epska platna Lubardina i epski spjev Avda Međedovića. Zato i ja Miroslavljevo jevanđelje smatram svojim, zato i ovu Nagradu doživljavam kao priznanje umjetničkom djelu ali i potvrdu multikulturalnosti i multietničkog našeg društva, ljepote življenja i stvaranja u Crnoj Gori, kazao je Hodžić.
Obrazlažući odluku žirija, Bogić Rakočević je kazao da se autorova naracija ne prestaje odazivati na stvarnost, te da njena dinamika zahtijeva strpljivog čitaoca.
- Knjiga Svi moji prepuna je raznih avantura. U njoj se spajaju ono davnašnje i sadašnje. Sve što nam se događa već je viđeno, ali Hodžić naizgled obične detalje, stavlja u neobične kontekste, nudeći čitaocu uzbudljive trenutke, kazao je Rakočević.
