Književno veče „Poezija ili ništa“, crnogorskog pjesnika Miljana Nikolića, u organizaciji JU ,,Ratkovićeve večeri poezije” održano je u Kući Rista Ratkovića.
-U mom djelu se može naći pokušaj pronalaska utočišta, pokušavao sam da se pronađem u maternjem jeziku, koji je sveobuhvatan prostor egzistencije mog bića. Kroz pjesme sam želio da prepoznam sebe u tom logosu. Kasno sam objavio knjigu, nijesam dozvolio da izađe na površinu, išao sam nekim drugim putem, od zbornika do zbornika, prošlo je puno vremena, ali u narednom periodu pripremam i drugu knjigu, koja je na pomolu, dobio sam priliku da je objavim, kaže Miljan Nikolić.
O Nikolićevom stvaralaštvu govorili su Maja Simović i Milorad Durutović, koji su naglasili da se radi o poeziji koja je ispisana produženom rukom modernizma.
-Ovo je poezija koja sama sebe promišlja, ponekad ironično, ali i pobunjenično nastrojena. Njegova poezija nema cilj da bude izvanredno retorična, prije možemo govoriti o stvaranju slike, osjećaja, štimunga, pod okriljem modernističkog zahtjeva da pjesma ne treba da znači - već da bude. Poezija mu je subjektivna i lična, ekspresivna, narcistička, ponegdje ekstremno subjektivna lirika, koja postavlja sebe na prvom mjestu. Jedna odiseja koja sva svoja putovanja počinje i završava u samoj sebi, kazala je Maja Simović, dok Milorad Durutović ističe da je osnovni toposi pjesništva Miljana Nikolića su toposi zavičaja, identiteta, dakle univerzalne teme.
-On i traga za univerzalnim tačkama literarne zavičajnosti, pa tu i jeste povratak na Homera, na početke evropskog pjesništva. U skaldu sa sloganom ove večeri, za njega poezije i jeste ,,Poezija ili ništa”. Pjesnik konvencionalnog stila, brzoplet čitalac bi mogao reći da je to kretanje po nekim istrošenim pjesničkim formama, međutim nije, pažnja ipak pokazuje da on stvara nekakve nove unikatne vrijednosti, na koju se on direktno ili indirektno naslanja, istakao je Durutović.
Moderator ove književene večeri bio je Radoman Čečović.
