Lana Derkač, odobitnica ovogodišnje Nagrade Risto Ratković ravnopravno sa Tatjanom Bijelić, (Požega, 1969) diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše poeziju, prozu, drame i eseje. Nagrađivana je, uvrštavana u antologije, panorame i zbornike u zemlji i inozemstvu. Bila je sudionik više međunarodnih pjesničkih festivala i književnih događanja kao što su Međunarodni pjesnički festival (Hrvatska), Struške večeri poezije (Makedonija), Curtea de Arges Poetry Nights (Rumunjska), Kuala Lumpur World Poetry Reading (Malezija), Kritya (Indija),  Sajam knjiga u Guadalajari (Meksiko), Lirikonfest (Slovenija), International Poetry Meeting (Cipar), Festival international et Marche de Poesie Wallonie – Bruxelles (Belgija), Festival Internacional de Poesia u Granadi (Nikaragva)...  Tekstovi su joj prevođeni na 15 jezika.

Uredila je:
-Kairos u Zagrebu (izbor poezije s Međunarodnog pjesničkog festivala; zajedno s Davorom Šalatom), DHK, Zagreb, 2006.
-Third Word, Post-Socialist Poetry (izbor iz poezije postsocijalističkih zemalja; zajedno s indijskim književnikom Thachomom Poyilom Rajeevanom), Monsoon Editions, Calicut, 2007.

Objavljene su joj sljedeće knjige:
-Usputna raspela (poezija), Privlačica, Vinkovci, 1995.
-Utočište lučonoša (poezija), Meandar, Zagreb, 1996.
-Eva iz poštanskog sandučića (poezija), Meandar, Zagreb, 1997.
-Škrabica za sjene (poezija), Matica hrvatska, Karlovac, 1999.
-Rezignacija (drame), Meandar, Zagreb, 2000.
-Osjećam melankoliju (poezija, zajedno s R. Jarakom i T. Ribićem), Nakladnička kuća Tonimir i Varaždinsko književno društvo, Varaždinske toplice, 2002.
-Osluškivanje anđela (kratke priče), Meandar, Zagreb, 2003.
-Šuma nam šalje stablo e-mailom (poezija), DHK, Zagreb, 2004.
-Striptiz šutnje (poezija), Tribina Jutro poezije, Zagreb, 2006.
-Tko je postrojio nebodere (poezija), Altagama, Zagreb, 2006.
-Murmullo sobre el asfalto (poezija, zajedno s Davorom Šalatom), La Zonámbula, Guadalajara, 2008.
-Zastava od prašine (kratke priče), V.B.Z, Zagreb, 2009.
-Qui a mis en rang les gratte-ciels? et autres poèmes (poezija), M.E.O, Bruxelles, 2010.
-Šah sa snijegom (poezija), HDP, Zagreb, 2011.
-Doručak za moljce (roman), Naklada Ljevak, Zagreb, 2012.
-Posvajanje neba (poezija), HDP, Zagreb, 2015.

STRANICE

Pčela sam kad mi jezik luči med

i cjeliva osunčanu livadu.

Tom naslagom na govoru

lijepim u album nedjelje

žene iz Drškovaca koje iz svojih košara

spuštaju na tezge groznicu i krajobraze

umjesto obraza i svježeg sira.

Najmlađa od njih pogledom ispisuje:

Voljela bih ostati na travi tako dugo

da mogu listati nebo poput stranica

-jedna oblačna, jedna vedra

jedna mutna...

Pa i okisnuti dok čekam da dolina ponovo

definira dioptriju.

Žene iz Draškovaca rado priznaju

da je magla dah neba te da je jutros

samo kratko prilegla.

Dok se čini da nebo ne diše,

ponedjeljak na popodnevnoj košarici

tromo ubacuje u njega oblake.

Samo se po koji put istinski poveseli

tolikim loptama s kojima je prebačen

u usporeni film.

KLIZAVE I NIJEME

Rečenice, skliske poput riba,

u Crikvenici kliznule su na ruke prodavačice,

na prašak za pecivo, na vrhnje za šlag, na tamnu čokoladu

i pretvorile se u rođendansku tortu.

Poslije klizavosti na mene je prešla riblja nijemost.

Šutim nakon što u zrcalu promatram bore

uigranije i beskrupuloznije od njihovih predaka.

Ako se namrštim, grupiraju se u guštera

koji ostavlja sjenu, tvori hlad na bjeloputoj fasadi.

GRADOVI BEZ SNIJEGA

Svrgavam najrazličitije režime kad navečer

svlačim sa sebe naslage vijesti i politike

i oblačim pidžamu.

Kad ujutro stresem s kose, lica, dekoltea

puder za noć, prašinu zvijezda, svrgavam san,

poništavam sve pečate u svemirskoj putovnici.

Potom valovima tuša zapljuskujem

dokove pod pazusima, uvale između prstiju,

a oni aritmično putuju od jedne do druge

točke mog tijela uKrakowu.

Dok se odijevam

prekratko traje prizor dokumentarne emisije

da bih si od čipke raskošnijeg televizijskog vala

skicirala rublje.

Tog popdneva u rudniku soli Wieliczka

silazim na dubinu od 135 metara.

Tri dana kasnije,

vinula sam se na tisuće metara visine

prema Zagrebu.

Stigavši u još jedan grad bez snijega,

otresla sam pahulje s veste zimskog uzorka.

U Zagrebu usne su meki tepih

na kojem zastaju i novače se rečenice.

Kao ona: Dan je argument.

Ili ona: Dan je laboratorijski miš

nakratko upao u nepregledni kavez Zemlje

I dok je još u kavezu,

Davor odmara glavu

na blijedom Mjesecu mog trbuha.

(Iz nagrađene knjige "Posvajanje neba")